Summary
This text contains information about some techniques of manipulation which can often be seen in modern society. The techniques were developed during the 1950s and the 1960s in the United States. The Government of the United States provided funds for scientific research in the field of psychology. This research was then modified and used by the CIA. These techniques have continued developing to this day. They have also grown more sophisticated. Today they are not only used by governments of various countries, but also by major corporations, which continue funding the perfection of these techniques. Corporations, governments, politicians, stores, shopping centres, salesmen, people with whom we engage in social contact in general, use manipulation strategies to achieve their goals through our daily activities.

Keywords: behaviourism, manipulation, propaganda, the media, the public



Sažetak
U ovom tekstu opisane su tehnike manipulacije koje često možemo susresti u suvremenom društvu. Tehnike su razvijene pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća u Americi, gdje je vlada financirala znanstvena istraživanja na području psihologije kako bi se kasnije njima mogla koristiti CIA. Tehnike se i danas nastavljaju razvijati, te postajati suptilnijima i sofisticiranijima. One više nisu samo  u službi američke vlade, već i u službi korporacija, koje nastavljaju financirati njihovo unaprjeđivanje i usavršavanje. Bili mi svjesni te manipulacije ili ne, na nas svakodnevno djeluje barem jedna od takvih tehnika. Putem novina, televizije, Interneta, vještim prilagođavanjima različitim tipovima osobnosti; korporacije, vlade, političari, lanci trgovina, shopping centri, trgovci, pa i naši poznanici djeluju na nas pokušavajući usmjeriti ili preusmjeriti našu aktivnost ka onome što najbolje odgovara njihovim potrebama.

Ključne riječi: biheviorizam, manipulacija, propaganda, mediji, javnost



Uvod

Načine manipulacije CIA je razvila zahvaljujući biheviorističkoj psihologiji. Rezultati promatranja ponašanja ljudi u pojedinim situacijama omogućili su uspješno upravljanje pojedincima, gomilama i javnošću. Sve navedene strategije manipulacije pojedincima koje je koristila CIA, danas u velikoj mjeri koriste trgovački putnici, prodavači osiguranja, trgovci automobilima i uopće svatko čiji posao ovisi o uspješnom pridobivanju klijentele.


Strategije manipulacije CIA-e

Prije nego što ispitivanje započne, ispitivač nastoji prikupiti što više podataka o ispitaniku; otkuda dolazi, čime je motiviran, najvažnije karakteristike njegove osobnosti. Na taj se način ispitivač  može prilagoditi ispitaniku. Svi ispitanici podijeljeni su u osam osnovnih tipova osobnosti. Samo iznimno pojedini ispitanik pripada isključivo jednom tipu osobnosti. Većina ispitanika je kombinacija nekoliko tipova.


Smireno-tvrdoglavi tip

Ljudi ove kategorije su skromni, smireni, hladni, te često vrlo inteligentni. Nisu impulzivni i podrobno pretresaju svoje postupke. Sporo donose odluke. Vrlo su tajnoviti i neskloni povjeravati drugima svoje tajne planove, koji se najčešće odnose na svrgavanje nekog oblika autoriteta. Smireno–tvrdoglavi tip smatra sebe superiornim ostalim ljudima i često ima vlastiti moralni kodeks. Uz njega je vezana povijest neposlušnosti i pobune protiv autoriteta od najranijeg djetinjstva. Uredan je, točan, pretjerano posesivan prema svojim stvarima, koje za njega imaju posebnu sentimentalnu vrijednost. Sa sobom nosi svakakve stvarčice kao što su novčići i neobično velike zbirke ključeva.
Ispitivač se pri postupanju sa smireno–tvrdoglavim tipom nikada ne smije predstaviti kao neprijateljski autoritet. Prijeteće geste, demonstracije snage kao što su udaranje po stolu i slične autoritativne taktike samo će pobuditi u ispitaniku stare obrambene mehanizme. Ispitivač mora biti dobronamjeran, prijateljski raspoložen i uredno odjeven. Soba u kojoj se vrši ispitivanje također mora biti lijepo uređena. S ovakvim tipom važno je uspostaviti vezu, utvrditi zajedničke interese kako bi se ostvarila komunikacija.


Optimistični tip

Veseo, impulzivan, nedosljedan, nepouzdan. Veliki hedonist, rasipan, daje drugima što bi želio da se daje njemu. Ne podnosi pritisak, bježi od izazova, uvjeren da će ˝sve izaći na dobro˝. Labilan i sklon alkoholu i drogama. Ovoj se osobi najvjerojatnije  pretjerano ugađalo dok je bila dijete; najčešće najmlađi član velike obitelji ili prvo i jedino dijete žene srednjih godina.
Ispitivač mora preuzeti ulogu očinske figure. Ispitanici ovog tipa traže zaštitnika, osobu koja je sposobna riješiti sve njihove probleme. Ispitivač ne smije vršiti pritisak ili biti neprijateljski raspoložen, već mora ispitanika ohrabrivati.


Zahtjevni tip

Jako ovisan o drugima, pasivan, uvijek zahtijeva od drugih da se brinu o njemu i ispunjavaju njegove želje. Ako jedna osoba nije bila uspješna u ispunjavanju njegovih želja, okrenuti će se protiv nje i pronaći drugu ˝žrtvu˝. Ovakav tip ličnosti je uvijek nezadovoljan i često pada u depresije. Sklon samoubojstvu. Vjerojatno mu je rano u životu bila uskraćena sigurnost i ljubav.
Ispitivač ne smije pristati na zahtjeve koje ne može ispuniti. Najbolje je preuzeti ulogu oca ili starijeg brata, te pokazivati zanimanje za dobrobit ispitanika.


Uznemireno-egoistični tip

Iako vječito prestrašen, grčevito nastoji prikriti vlastite strahove. Prividno ludo smion, željan dokazivanja da za njega ne postoji opasnost. Često se hvali i pritom laže kako bi impresionirao druge jer žudi za odobravanjem i potvrđivanjem. Ovaj tip je izrazito tašt i podjednako osjetljiv.
Ispitivač mora podilaziti taštini ispitanika. Ne smije ismijavati njegovo hvalisanje i laganje. Laži o velikim podvizima, ljubavnim vještinama i druge ˝dokaze˝ koji govore u prilog njegovoj hrabrosti i muškosti najbolje je odšutjeti.


Tip obuzet krivnjom

Cijeli život opsjednut iskupljivanjem vlastite krivnje. Najčešće krivi sebe za sve što se dogodilo, a ponekad traži nekog vanjskog krivca. Često potiče ljude da s njime loše postupaju kako bi na neki način iskupio svoju krivnju kroz kaznu. Ove osobe su sklone priznavati krivnju za zločine koje nisu počinili. Ponekad počine zločin samo da bi bili otkriveni i kažnjeni. Mazohisti pripadaju ovoj kategoriji. To su najčešće ljudi koji vjeruju, opravdano ili neopravdano, da su nanijeli bol svojim roditeljima. Najčešće su bili fizički kažnjavani u djetinjstvu ili su bili uzorna djeca koja su potiskivala svaku želju za pokazivanjem ljutnje i agresivnosti.
Ovaj tip osobe je najteži za ispitivanje. Priznaje krivnju za zločine koje nije počinio. Ispitivač ga nikako ne smije kažnjavati.


Tip opterećen uspjehom

Vrlo sličan tipu opsjednutom krivnjom. Ne podnosi uspjeh, u životu uvijek zakaže u kritičnim trenucima. Uvijek je imao potencijal za uspjeh u nekom zadatku, ali ga nikada ne uspijeva privesti kraju. Uživa u svojim ambicijama dokle god su to samo fantazije i uvijek se pobrine da se one ne prenesu u stvarnost. Sklon patnji i izlaganju opasnostima.
Ispitivaču je lako manipulirati ovim ispitanikom jer je sklon neuspjehu. Samo je važno ne skretati pažnju na razloge njegovih neuspjeha u prošlosti.


Shizoidni tip

Živi u svijetu mašte. Ne razlikuje realno od irealnoga. Stvarni svijet mu je prazan i beznačajan. Izrazito je osjetljiv na bilo kakve frustrirajuće događaje u vanjskom svijetu na koje reagira povlačenjem u svoj vlastiti svijet. Ne uspostavlja nikakve dublje odnose s drugim ljudima. Obično je to siroče koje je provelo život u domovima za nezbrinutu djecu. Iako se povlači iz stvarnosti, traži odobravanje od drugih ljudi jer se ne želi osjećati napuštenim. Da bi dobio to odobravanje laže, a ponekad nije ni svjestan da govori laži. Zbog svoje sklonosti laganju vrlo je nepouzdan i težak za ispitivanje.


Iznimka

Uvjeren da se s njime nepravedno postupa. Traži osvetu za sve nepravde, čak i one iz najranijeg djetinjstva. Vjerojatno je izgubio jednog ili oba roditelja, ili je patio od teške bolesti, ili ima neku urođenu fizičku manu. Polaže pravo na privilegije koje su uskraćene drugim ljudima jer smatra kako nepravda koja mu je nanesena treba biti ispravljena.
Kao ispitanik postavlja nerazumne zahtjeve. Ispitivač ga  mora pažljivo saslušati. Mora mu stalno ponavljati kako se s njime nepravedno postupalo, te kako ti postupci moraju biti ispravljeni.

……….

Važno je istaknuti da ispitivač ne manipulira ispitanicima racionalnim uvjeravanjem. Kod većine ispitanika otpor nije temeljen na logici, već je to emocionalni otpor koji zahtijeva emocionalnu manipulaciju.
Velika prednost ispitivača je ta da on zna mnogo više o ispitaniku, nego ispitanik o njemu. Najvažnije je upoznati ispitanika kao individuu i uspostaviti kontakt s njime. Treba bez žurbe pustiti ispitanika da slobodno govori o bilo čemu kako bi ga se što bolje procijenilo. Neverbalna komunikacija igra posebnu ulogu. Iskusni ispitivači prate ispitanikov puls, brzinu disanja, boju glasa, napetost glasa, geste, položaje tijela, crvenilo, bljedoću, znojenje, suhoću usta, povremeno zadržavanje daha, vrpoljenje itd., kako ispitanik prelazi s teme na temu. Slijedi blago navođenje ispitanika prema temama na koje je ispitanik pokazivao osobitu osjetljivost. Pitanja koja mu se postavljaju vrlo su indirektna i sugestivna. Pitanja uvijek nešto pretpostavljaju. Primjerice, neće mu se postaviti pitanje: ˝Poznajete li osobu XY?˝, već nešto poput: ˝Koliko puta ste surađivali s osobom XY?˝
Kako je ispitanik odsječen od vanjskog svijeta i drugih ljudi, on s vremenom gubi osjećaj vlastitog identiteta, te osjećaj o vremenu i prostoru. Ispitanikovo logičko rasuđivanje postaje kompromitirano i on se povlači u stanje regresije. Vraća se u raniji stadij svog života, odnosno djetinjstvo. Tada ispitanik vidi jedini izlaz u autoritetima koji će riješiti sve njegove probleme i zaštititi ga. U tom je trenutku ispitanik najpogodniji za manipulaciju.
CIA se služi i različitim psihodramama kako bi dovela otpornije ispitanike u stanje zbunjenosti, šoka i dezorijentiranosti. U scenariju ˝Svjedok˝ ispitaniku se  daje do znanja kako je netko sve priznao. Sekretarica izlazi iz sobe za ispitivanje u kojoj se nalazi ˝svjedok˝ i počinje tipkati izvještaj. Povremeno pita ispitanika kako se pišu riječi koje su u vezi sa zločinom za koji je optužen. U sobu ulazi ispitivač i kaže ispitaniku kako ga više ne trebaju. Uvjeren da nema što izgubiti, ispitanik moli agente da mu daju još jednu priliku kako bi se spasio. U scenariju ˝Spinoza i Mortimer Snerd˝ ispitaniku postavljaju pitanja na koja nikako ne može znati odgovore. Kad odgovori pogrešno ili kaže da ne zna, ispitivač reagira izrazito agresivno, te mu prijeti. Nakon određenog broja takvih pitanja, počinje postavljati pitanja na koja bi ispitanik trebao znati odgovoriti. Ispitanik tada doživi olakšanje kada ga napokon pitaju nešto na što zna odgovoriti i obično to i učini. ˝Inscenirani bijeg˝ je scenarij u kojem ispitanika ˝oslobode˝ agenti prerušeni u ljude koji su neprijatelji CIA-e i na ispitanikovoj strani. Oni ˝ubiju˝ agente, odvedu ispitanika na ˝sigurno˝ mjesto i tamo ga pitaju ono što nije otkrio agentima. Scenarij ˝Alisa u zemlji čudesa˝ posebno je konstruiran kako bi zbunio ispitanika. Ispitivač se služi neprirodnim glasovima postavljajući ispitaniku besmislena i nepovezana pitanja. Pohvaljuje ga i kori bez ikakvog povoda. Ispitanik, naviknut na svijet u kojem postoji neki smisao, pomisli da halucinira, slama se i priznaje.
Dodatnu zbunjenost ispitivači postižu kontroliranjem okoline. Često smanjuju i pojačavaju intenzitet svjetlosti u sobi u kojoj se nalazi ispitanik, poslužuju mu obroke u neobičnim vremenskim razmacima. Ponekad kažu ispitaniku da će mu za nekoliko trenutaka ruka postati vruća. Zbunjeni ispitanik ne shvaća da je u naslon na stolici ugrađen maleni grijač.


Manipulacija uvjetovana prostorom

U prethodnom tekstu je već navedeno kako agenti CIA-e manipuliraju ispitanicima kontrolirajući njihov prostor. Te tehnike su podignute na višu razinu u suvremenim trgovačkim centrima. Cilj trgovaca je zbuniti potrošače i oduzeti im osjećaj za orijentaciju. Pojedini odjeli uređeni su tako da u kupcu pobuđuju osjećaj  iluzije i divljenja. Važno je stvoriti ugođaj koji će utjecati na kupce i povećati njihove želje. Interijer trgovačkog centra mora biti neodređen, mora smesti kupca tako da on izgubi osjećaj za vrijeme. Centri su obojeni neutralnim bojama. Tlocrt trgovačkog centra najčešće je šesterokutan. U šesterokutnom prostoru orijentacija je najteža. Centri su puni prolaza i uglova postavljenih tako da izazivaju dezorijentaciju i skreću kupce u određenim smjerovima i to što dalje od izlaza. U trgovačkim centrima nastoji se održavati uvijek ista temperatura i stalni intenzitet osvjetljenja što pojačava dojam nestvarnosti. Kupac ne smije vidjeti danje svjetlo.
Osim arhitekture robnih kuća i trgovačkih centara, važno sredstvo manipulacije je i stvaranje posebne atmosfere u kojoj će ljudi biti što više motivirani za kupovinu. ˝Atmosferika se bavi proučavanjem načina na koji nas raspored stvari u prostoru, boje, zvukovi, pa čak i mirisi stimuliraju da više kupujemo˝(Rushkoff, 95). Robne kuće, kasina, trgovački centri se najčešće obraćaju našem osjetilu vida. Mješavine boja i raspored robe točno su podešeni kako bi kupcima sugerirali koju robu trebaju kupiti. Primjerice, uočeno je da ljudi unutar svog vidnog polja najlakše uočavaju obrise ljudskog tijela. Tako je nastala zamisao da je korisno upotrijebiti lutke koje će prezentirati odjeću i ostale proizvode. U tu svrhu je u kasinima upotrijebljena crvena boja koja djeluje izuzetno stimulirajuće na posjetitelje. Glazba unutar nekog prostora također može djelovati stimulirajuće na kupce. Ona pridonosi stvaranju posebne atmosfere. Upotrebljava se glazba različitog ritma, visine tona i stila i to u različitim situacijama ovisno o tome koji se proizvodi nude i ovisno o karakteru klijentele pojedinih dućana. Olfaktorni osjeti mogu olakšati manipulaciju kupcima u tolikoj mjeri da se čak razvila posebna znanost ˝aromakologija˝, koja istražuje utjecaj različitih mirisa na ponašanje ljudi.
U posljednjih nekoliko godina razvio se i jedan poseban oblik manipulacije, a to je pasivna manipulacija. U trgovačkim centrima su na više mjesta postavljene kamere koje prate ponašanje i reakcije kupaca na određene podražaje u interijeru. Timovi stručnjaka marljivo proučavaju način na koji kupci gledaju robu, njihovo kretanje kroz prostor, način na koji dodiruju robu, što kupuju i kako kupuju. Na primjer, uočeno je da većina kupaca nakon što uđe u dućan, automatski skrene  desno, tako da je roba koju trgovci žele prodati smještena na desnoj strani dućana. Reakcije i ponašanje kupaca se konstantno mijenjaju tako da promatranje trenutnih želja  kupaca omogućuje prodavačima prilagođavanje interijera i atmosfere kupcima.


Manipulacija gomilama

 ˝Gomila predstavlja skup pojedinaca bez obzira na njihovu narodnost, zvanje ili spol i bez obzira na slučaj koji ih je okupio˝ (le Bon, 35). U gomili nestaje posebna svijest pojedinca, njegova sposobnost rasuđivanja. On biva ponesen emocijama zajedničkog uvjerenja gomile. Gomila omogućuje pojedincu izražavanje dubljih emocija i strasti koje kao individua nikada ne bi mogao izraziti. Pojedinac u gomili nije svjestan svojih djela, on kao da je hipnotiziran. Gomila je nerazumna i intelektualno inferiornija od pojedinca, sposobna ispoljavati samo krajnosti emocija. Ona je uvijek u stanju iščekivanja, spremna povesti se za autoritetom.
 Kako bi izmanipulirao gomilu, govornik mora žestoko tvrditi, pretjerivati. Nikada ne smije pokušavati usmjeriti gomilu pomoću nekog racionalnog izlaganja. Gomila je bezumna i iracionalna, ona misli u slikama i simbolima. Gomile prihvaćaju one sudove koji su im nametnuti, a ne one koji su logički obrazloženi. Gomile ne teže istini, već vole zabludu i iluziju.
S obzirom na ove karakteristike gomila, one su izrazito plodno tlo za primjenu tehnika manipulacije od strane oglašivača i političara. Gomila instinktivno traži jednog vladara koji će biti utjelovljenje osjećaja, vjerovanja i težnji gomile. Postoje dvije vrste vladara gomilama. Prvi treba biti energičan, snažan i hrabar. Takav vladar je pogodan za kratkoročne manipulacije gomilama. Drugi treba biti snažne i ustrajne volje, i sam pod utjecajem ideje koja vodi gomilu. On je pogodan za upravljanje na dulje vrijeme.
Kako bi u vjerovanje gomila usadili nove ideje, vođe se koriste trima tehnikama: tvrđenjem, ponavljanjem i zarazom. Tvrđenje podrazumijeva stalno ponavljanje, koje nikako ne smije biti popraćeno nekakvim logičkim obrazloženjima. Tvrđenje ima toliko više autoriteta koliko je zbijenije i manje potkrijepljeno dokazima i razlaganjima. Ponavljanje neke tvrdnje istim riječima jedan je od glavnih oblika retorike. Ponavljana se tvrdnja upija u dubine podsvijesti osoba kojima je ponavljana. To dovodi do stvaranja struje mišljenja u gomili ili zaraze. Emocije, stavovi, vjerovanja imaju svojstvo brzog prenošenja u gomili. Pojedinci ih brzo usvajaju oponašajući ljude oko sebe.
Iskorištavajući sugestivnost gomile oglašivači ujedinjuju masu u zajedničkom cilju kupovine, dok političari promoviraju vlastite ideologije. Oglašivači najčešće manipuliraju gomilama na velikim sportskim događajima. Koriste popularnost pojedinog sportaša, koji preuzima ulogu vođe reklamirajući proizvode svog sponzora.


Propaganda

˝Proces kreiranja i učvršćivanja visoko selektivnih i preoblikovanih ili potpuno izmišljenih sjećanja jest ono što nazivamo ˝indoktrinacija˝ ili ˝propaganda˝(Chomsky, 23). Propaganda je karakterističan način demokratskog sustava kontrole misli. Demokracije, za razliku od totalitarnih sistema, dozvoljavaju izražavanje interesa i stavova svih ljudi, ali tim stavovima jedino potvrda intelektualaca daje vjerodostojnost. Mediji u demokraciji oblikuju opažanja, biraju događaje kojima će posvetiti posebnu pozornost, nude vlastite kritike i interpretacije. Na taj način pažnja javnosti skrenuta je na nevažne probleme. Javnost ima ulogu pasivnih promatrača koji mogu samo odobravati poneku odluku. Velika većina mora biti poslušna, pasivna i ravnodušna, usmjerena na marginalne probleme. Njena jedina uloga je konzumacija dobara.
Kako bi se javnošću što bolje manipuliralo važno ju je pretvoriti u jednu prilagodljivu masu. To se postiže tako što se dominantni stavovi ciljane populacije dobro prouče, a nakon toga se u tim stavovima  pronalaze nedosljednosti i praznine. Mediji s lakoćom popunjavaju te praznine stavovima koji pridonose nekom cilju prema kojem se populacija nastoji usmjeriti. Izvrtanje stavova treba biti tako suptilno da ljudi moraju misliti kako su do tih stavova došli spontano, nikakvim usmjeravanjem.
Kako bi političari, trgovci, magnati, otkrili kakvi stavovi prevladavaju u nekoj populaciji, oni koriste metodu fokus-grupe. Desetak nasumice odabranih prosječnih članova populacije diskutiraju o nekom problemu dok zaposlenici agencija, njihovi klijenti i kamere prate ponašanje ispitanika. Nakon toga pažljivo seciraju njihovo ponašanje i reakcije sa snimke kako bi otkrili moguće nedosljednosti u stavovima populacije.
Da bi se podmetnuo javnosti neki stav, dovoljno ga je uljepšati jednostavnim sloganom koji ništa konkretno ne govori. Određenu politiku treba samo umotati u jednu sugestivnu frazu ili priču koja se temelji na istraživanjima stavova ciljane populacije.
Jedno od sredstava manipulacije su i ankete. Anketa je sve manje oblik realnog iznošenja volje javnosti, a više sredstvo stvaranja prikladnih stavova. Kada ljudi saznaju što misli većina populacije, on su skloni prihvatiti te stavove. Anketarima je u interesu prikupljati one podatke koji govore u korist naručitelja ankete. Rezultate ankete nije potrebno fabricirati, dovoljno je malo preformulirati pitanja kako bi se dobio željeni odgovor. Anketari mogu promijeniti pitanja onoliko puta koliko je potrebno da odgovori prikažu željeni stav. Primjerice, ˝U klasičnom eksperimentu iz 50-tih koji se bavio metodologijom anketiranja, ispitanicima su postavljena dva pitanja: ˝Mislite li da bi SAD trebale dopustiti ruskim novinarima da iz Amerike nesmetano izvješćuju o čemu god žele?˝ i ˝Mislite li da bi Rusija trabala dopustiti američkim novinarima da iz Rusije nesmetano izvješćuju o čemu god žele?˝.  U slučajevima kad bi se postavilo samo prvo pitanje, svega 36 posto ispitanika odgovaralo je da bi Amerika trebala ruskim reporterima dopustiti ulazak u zemlju. U slučajevima kad je najprije postavljeno  pitanje bi li Rusija trebala američkim reporterima dopustiti izvještavanje, određena pristranost procurila bi i u drugi odgovor. Broj ljudi koji su odgovarali da bi ruskim reporterima trebalo biti dopušteno izvještavati iz Amerike u tom se slučaju udvostručio na 73 posto˝(Rushkoff, 173). Kako bi producirali željene rezultate anketari također mogu birati pristrane uzorke. Mnoge ankete u svojim odgovorima nemaju ponuđen odgovor ˝ne znam˝. Na ispitanike se vrši pritisak da brzo stvaraju svoje mišljenje ili će im u protivnom anketar objasniti kako će stvoriti vlastito mišljenje. Te ankete pretpostavljaju da ljudi uvijek o svemu moraju imati stav.


Zaključak

Većina predstavljenih tehnika manipulacije temelji se na rezultatima istraživanja biheviorističke psihologije. Opisano je kako su saznanja o ponašanju ljudi u određenim situacijama iskorištena za proizvodnju odgovarajućih reakcija.
Navedene tehnike manipulacije ne obuhvaćaju sve načine manipuliranja. S vremenom pojedine tehnike prestaju biti djelotvorne i nove tehnike zauzimaju njihovo mjesto. Vjerojatno postoje nove tehnike kojih mi nismo svjesni i kojih možda nikada niti nećemo postati svjesni. S pravom bismo se mogli zapitati želimo li ih zaista osvijestiti. Put spoznavanja manipulacije čije smo svi potencijalne žrtve može postati mučan put popraćen neugodnim osjećajem paranoje i uznemirenosti. Isto tako se postavlja pitanje možemo li uopće nekoga kriviti za manipulaciju jer je ona uvijek recipročan proces u kojem smo mi sami ujedno i manipulatori i žrtve manipulacije.


Literatura
1.      Barsamian, David i Chomsky, Noam: Propaganda i javno mišljenje, Tridvajedan, Zagreb, 2002.
2.      le Bon, Gustave: Psihologija gomila, Globus, Zagreb, 1989.
3.      Chomsky, Noam: Mediji, propaganda i sistem, Što čitaš?, Zagreb, 2002.
4.      Rushkoff, Douglas: Iznuđivanje: zašto slušamo što nam oni kažu?, Click & Point, Zagreb, 2002.
5.      ˝KUBARK Counterintelligence Interrogation˝ priručnik, objavljen prema Zakonu o slobodi informiranja (Freedom of Information Act): http:/ / www.parascope.com





Постави коментар

 
ТРЕЋИ ПРОСТОР © 2015. Сва права задржана. Прилагодио за веб Радомир Д. Митрић
Top