Teza o srpskoj krivnji i velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku i Bosnu nastala je u zapadnim propagandnim kuhinjama i postala je ideološka paradigma na kojoj se odgajaju generacije Hrvata i Muslimana. Zato su Pernarove izjave očekivane za svakog ko poznaje hrvatsko društvo. Društvo koje u svojim temeljima ima srbofobiju i antisrpstvo.

Severina je bila ispodprosječna pjevačica sa porno videom dok srpski mediji od nje nisu napravili zvijezdu. Nema budale i klovna iz Hrvatske kojeg Beograd ne dočekuje crvenim tepihom. Tako je nedavno Ivan Pernar, poslanik hrvatskog parlamenta uz puno pompe doveden do srpske skupštine i predstavljen kao političar nove generacije. Kao kad dijete oduševi roditelje prvim izgovorenim riječima, tako se Srbija divila jednom hrvatskom poslaniku koji je rekao ono što u Srbiji priča svaki pijanac ispred prodavnice. Pernar je “otkrio” da Amerika vodi agresivne ratove po cijelom svijetu i da je Evropska Unija birokratski monstrum u kojoj Srbe ne čeka ništa dobro. Da, i? To do sada nismo znali, pa mu zato treba davati toliko prostora u medijima?!

Bio je to samo prvi čin, cirkus se nastavio iz Banja Luke odakle je Pernar poručio Srbima koji su ga bratski dočekali i domaćinski ugostili da je Srebrenica genocid, da su Srbi najveći krivci za rat, a da za etničko čišćenje u Oluji nisu krivi Tuđman i Hrvati nego srpske vođe koje su pozvale srpski narod da bježi iz Krajine.

Da li Pernaru neko objasnio da je u Srebrenici streljano nešto više od hiljadu muslimanskih fanatika koji su prije toga tri godine terorizirali ne samo Srbe nego i svoje sunarodnjake u Srebrenici? Da su ti isti muslimanski fanatici pobili 3500 Srba u selima oko Srebrenice? Da li zna da su streljanje izvršili vojnici 10. diverzantskog odreda sastavljenog uglavnom od nesrba i da je Hrvat Dražen Erdemović priznao da je lično vršio streljanja? Da je 10. diverzantski odred bio izbušen agentima zapadnih službi!

Za Pernara su, kao i za ostale Hrvate Srbi najveći krivci. Da li Pernar zna da su na prvim izborima u Hrvatskoj Srbi masovno glasali za Hrvata Račana i zajedništvo sa Hrvatima, a Hrvati masovno za Tuđmana i rat sa Srbima! Da je rat u Hrvatskoj počeo napadima hrvatskih paravojnih jedinica na srpska sela i masovnim likvidacijama i protjerivanjima Srba iz gradova? Da je rat u Bosni počeo pokoljem 100 srpskih civila u selu Sijekovcu od strane hrvatske vojske, a onda i ubistvom srpskog svata u Sarajevu? Da li su Srbi odbili već potpisani Cutilierov plan i gurnuli Bosnu u rat ili Alija na nagovor Amerikanaca?

Da li Pernar zna šta se desilo sa onim Srbima koji su ostali u Krajini tokom Oluje? Vođe Srba u Krajini trebale su pozvati Srbe da ostanu i čekaju novi Jasenovac? Preko 2 hiljade Srba, uglavnom starijih i preslabih da bježe, ubijeno je od strane hrvatske vojske na najsvirepije načine. U selu Varivode hrvatski vojnici nisu se zadovoljili sa klanjem dvadesetak nemoćnih starca koje su tamo zatekli, nego su i mrtve vadili iz grobova i oskvrnjivali.

Teza o srpskoj krivnji i velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku i Bosnu nastala je u zapadnim propagandnim kuhinjama i postala je ideološka paradigma na kojoj se odgajaju generacije Hrvata i Muslimana. Zato su Pernarove izjave očekivane za svakog ko poznaje hrvatsko društvo. Društvo koje u svojim temeljima ima srbofobiju i antisrpstvo. I zato sa Hrvatima ne može biti suradnje ni zajedništva. Kako da surađujem sa nekim ko mene smatra zločincem? Ko je programiran da mrzi Srbe?

Čemu ta potreba za bratstvom i jedinstvom? Srbima bi trebalo objasniti da Jugoslavije više nema. A nema je zato što su je srušili zapadni centri moći preko hrvatskog naroda koji je masovno podržao Tuđmanov plan za stvaranje etnički čiste Hrvatske. Nema je zato što je Hrvati nikad nisu iskreno ni htjeli. Šta misle o bratstvu sa Srbima Hrvati su pokazali 1914. i 1915. pokoljem hiljada Srba u mačvanskom kraju, onda opet od 1941. do 1945. Jasenovcem i Jadovnom, a onda 1991. do 1995. pokoljem i etničkim čišćenjem.

Gledajući to oduševljenje dijela srpske javnosti i medija uvijek željih senzacije Ivanom Pernarom, osjećam se kao da sam u filmu “Beskrajni dan” u kojem glavni junak iznova proživljava isti dan. Sve smo ovo već prošli. Bila je 1928. godina, 10 godina nakon što su Srbi oslobodili Hrvate od austro-ugarskog ropstva. Hrvati su tog dana kao i obično vrijeđali srpske poslanike. Takav ulični način govora prenijeli su iz svog sabora koji nije imao nikakvu političku moć u Austro-Ugarskoj nego je služio za kafanske svađe.

Jedan hrvatski poslanik, Ivan Pernar, brat pradjeda ovog Ivana Pernara uzviknuo je: “Koliko ste litara krvi prolili da vam platimo?”. Na uvrede je Puniša Račić odgovorio mecima. Ranjen je i Stjepan Radić, isti onaj političar koji je 1917. pisao pjesme o pobjedničkoj austro-ugarskoj vojsci, a 1918. o pobjedničkoj srpskoj. Kao što je Radić mijenjao stavove iz godine u godinu, Pernar ih mijenja iz dana u dan.

Priča sa Hrvatima uvijek završi isto. Srbi oslobode Hrvate, oproste im zločine, Hrvati ih izdaju, a Srbi onda opet oproste i beskrajni dan se ponavlja. U filmu je novi dan svanuo tek kada se glavni junak promjenio. Mogu li Srbi promjeniti svoj odnos prema Hrvatima? Mogu li konačno postati svjesni da iz ovakve Hrvatske ne može doći ništa dobro za Srbe? NATO i hrvatska vojska održavaju vježbu “Prijedor 2016” koja je priprema napada na Republiku Srpsku! Hrvatska predsjednica u svom obraćanju Hrvatima Vojvodinu ne smatra djelom Srbije! Hoće li se Srbi i dalje oduševljavati svakom budalom koja dolazi iz Hrvatske? Hoće li i dalje sanjati neko nepostojeće bratstvo sa Hrvatima? Ili će konačno prozrijeti namjere hrvatske politike i prekinuti taj beskrajni dan?


http://www.istinito.com/index.php/autori/2506-putujuci-cirkus-ivana-pernara-i-srpski-beskrajni-dan



Постави коментар

 
ТРЕЋИ ПРОСТОР © 2015. Сва права задржана. Прилагодио за веб Радомир Д. Митрић
Top