Republika po mogućnosti mora podražavati državu Izrael,
koja egzistira u sličnim okolnostima,
a ne Rusiju, koja je poput planete.


Oleg Soldat, profesor filozofije na Banjalučkom univerzitetu, tvrdi za Press da nema ništa paradoksalno u tome što se Srbima, koji su proteklih vijekova biološki i demografski prilično istrijebljeni, danas prišiva etiketa genocidnosti.

- To nije paradoks, jer su bivši fašisti sada nerijetko na vlasti. Oni koji su izučavali dubinske identitete i tokove "evropske" kulture tačno su to i očekivali. Poslije Drugog svjetskog rata, ako ne i prije, nešto zlokobno se dešava s evropskim kulturama i vrijednostima. U postmoderno vrijeme došlo je do mimikrijske taktičke promjene pozicija, nešto slično tome kad su zarobljeni fašisti u posljednjem trenutku mijenjali uniforme da bi sačuvali živu glavu. Danas se čuvaju "žive pare", pa se u skladu s okolnostima spasava ono što je današnjim ljudima najvažnije - računi i bogatstvo. Ali, to će proći, vratiće se vrijeme Getea, Karla Velikog ili Njegoša - najavljuje Soldat i odgovara na pitanje - da li Srbi imaju alternativu za Evropu?


O Krajišnicima i Hercegovcima

Soldat kaže da je u antropologiji i proučavanju regionalnih identiteta najviše zainteresovan za borbenu dijagonalu od Krajine i istočne Hercegovine.

- To je srpska populacija koja je digla najviše ustanaka. Krajina je u istoriji izgradila kod "ljutosti" i "ljutog čovjeka", a Hercegovac istočnog dijela svoje otadžbine ponosan je i užasno rječit čovjek. Međutim, danas polako iščezava arhetipski čovjek naših regija protiv čega se treba boriti. Svaki krajiški, ako ne svaki srpski grad, treba da ima, na primjer, spomenik Ćopiću. Taj pisac je sačuvao pravi kod krajiškog čovjeka kroz sliku toga kako treba da izgleda dijete. Tako da dok čitaju Ćopića - živjeće. Tako u svakoj regiji postoje tvorci od naročitog značaja i treba ih oživljavati na pravi način - ističe on.

- Za prvog mene Evropa nema alternativu. Ali, pitanje je koja i kakva Evropa? Ako mislite na onu Tolkina, Šekspira, Džojsa - da! Ako mislite na današnju - nje najmanje ima tamo u Evropi i ona je nastajala ovdje na Balkanu. Ta amoralna, protivtradicionalna Evropa, sa centrom u Briselu, svakako je horor tvorevina. Ali, ne treba da se plašimo, takva Evropa nema suštinske šanse da prodre u naše planine i gudure osim ako je mi ne pustimo. Treba sačekati da vidimo kakvi su novi savezi o kojima se govori: politički savezi inače su slabi u istoriji, a kulturni pokreti su jači kad su pravi - ističe Oleg.


Amoralna Evropa

S tim u vezi on navodi da Srbi prirodno, bez napora i potrebe da se to dokazuje, spadaju u porodicu evropskih naroda.

- Evropska kultura je tradicionalno hrišćanska i bilo kakvo negiranje tih osnova na bazi liberalizma, sekularizma, ateizma i ostalog vodi ka razevropeisanju. Uz to, Srbi su branili pravu Evropu i u vrijeme otadžbinskih ratova u periodu 1992-1999. godine. Jednog dana će ti događaji biti posmatrani kao ratovi za odbranu evropskih vrijednosti, ma kako sada to zvučalo čudno. Ali, nemojmo da zvučimo pesimistično, jer po svoj prilici ima nade za evropsku kulturu - možda ne u licu Brisela, ali nekog novog saveza između Moskve, Jerusalima, Grčke, Banjaluke i Beograda... - svakako. Uglavnom, datum smrti Evrope su NATO intervencije 1995 i 1999. Smatram da je nakon toga govoriti o iole klasičnoj Evropi ne samo nonsens, već  bezobrazluk - kaže naš sagovornik i objašnjava zašto je Republika Srpska nova dimenzija postojanja srpskog naroda.

- Bilo je srpske države Bosne do 15. vijeka, a RS je novina u posljednjih i najtežih 500 godina srpske istorije. U vrijeme kad svi odstupaju od svoje tradicije, Srbi sebi grade još jednu državu, što je čudo. Tradicionalno je srpski živalj Bosne i Hercegovine u svemu zavisio od Srbije, koju je smatrao za maticu. Međutim, pošto je medijum - poruka, to onda znači da novi medijum koji napravite na ovom prostoru, to jest jednu novu srpsku državu - počinje da stvara svoju poruku. To već možete vidjeti po neobičnoj činjenici da studenti iz Srbije iz ovog ili onog razloga preskaču određene fakultete u Beogradu, Novom Sadu, Prištini i Podgorici i dolaze da studiraju kod nas. Lično mislim da Srbi BiH nikad nisu bili u takvom fokusu. Pored toga, gajim privatno - pa onda razumljivo i subjektivno - uvjerenje da su Srbi "s ove strane Drine" dinamičniji u sadašnjem trenutku. Vjerovatno je to posljedica i iskustva Otadžbinskog rata - pojašnjava Soldat.


Jedina otadžbina

On napominje da bi Srpska morala biti voljena kao jedina otadžbina i da treba prestati s trabunjanjem o rezervnoj otadžbini, bila to i Srbija.

- Republika po mogućnosti mora podražavati državu Izrael, koja egzistira u sličnim okolnostima, a ne Rusiju, koja je poput planete. Mora se izdići na sličan nivo patriotizma, mitologije i onoga što možete ostvariti, i onoga koji vas voli, poštuje i razumije. Zato bi neprestano trebalo jačati veze sa Izraelom i podražavati ga, što nipošto ne znači da to bude jedini primjer. A u smislu glavnih izazova politike, naš narod je još uvijek zbunjen tranzicijom sa komunizma na srpsku državu. Nije navikao da upravlja svojom slobodom, pa se čini da je ta sloboda samo mogućnost da olajavamo svoje političke suparnike. Dakle, potrebne su godine vježbanja u parlamentarnim tekovinama da bismo se navikli na to - kaže ovaj Banjalučanin i, uz napomenu da u globalnom svijetu klasični nacionalizam nema budućnost, naglašava da je srpski bio - svetosavski; ukorijenjen u kosovski zavjet i tekovine srpskog kraljevstva.

- Zato su Srbi van monarhije zbunjeni, a kao violentni - skloni su žestini, pa nema sumnje da kralj treba da nas simbolički ujedini i uravnoteži. Inače, Srbi nikad nisu ni bili neki nacionalisti ako uporedite naš današnji nacionalizam sa francuskim, ruskim, američkim, danskim... Nacionalizam treba da prerasta u patriotizam, ljubav prema svojoj kući i svome rodu, iz kojeg se domaćinski izvodi pažnja prema tuđem i drugome, ali koji zna i da se odbrani ako treba. Takođe, ne bih rekao da smo nesposobni da preuzmemo sudbinu u svoje ruke bez toga da nam neko drugi donosi "pravila". Pa, istjerali smo Austrougare, Turke i Nijemce iz svoje kuće. Uostalom, ako se uvježbamo sada za normalan život, biće nam kasnije lakše kad budemo sasvim slobodni, isto kao što ruskim pijanistima daju za vježbu tvrd klavir, pa kasnije na koncertnom lete - kaže Oleg i dodaje da jedino u čemu zaostaju balkanska društva jeste primjena efikasnih i homogenizovanih kriterijuma tehnokratskih društava Zapada.


- Dobro bi bilo da dosegnemo neke od njih, ali ako će ti kriterijumi da do te mjere regulišu život da on izgubi svoju specifičnost i posebnost koja krasi Balkan - šta će nam to? Sem toga, toliko je kompleksna naša geografska i kulturna situacija da sam uvjeren da bi se Evropa prije raspala nego što bi "osvojila" Balkan. Zar primjer Grčke nije dovoljan? Treba razvijati standarde, ne žrtvujući svoje vrijednosti. Eto, zapadne države su uglavnom dostizale visok standard po cijenu žrtvovanja vjere, tradicije i prošlosti. Ako Balkan, kako je prorokovao Ljubomir Micić, uspije da spoji jedno i drugo, on će postati nova Evropa - zaključuje profesor.

Постави коментар

 
ТРЕЋИ ПРОСТОР © 2015. Сва права задржана. Прилагодио за веб Радомир Д. Митрић
Top