Sažetak: Izbori za predsjednika SAD privukli su pažnju društvene i naučne javnosti kao nikada do sada u novijoj istoriji. Ova velika zemlja se, 25 godina od sloma njenog suparnika i upornog stvaranja takozvanog „jednopolarnog svijeta“, našla u dubokoj finansijsko-ekonomskoj i društveno-političkoj krizi. Ona je zajedno sa svojim saveznicima bezumnom politikom dovela svijet na ivicu novog svjetskog rata. Izbor za predsjednika čovjeka koji nije imao podršku ni vrhova svoje stranke govori da pred SAD i svijetom stoje ozbiljne promjene. Šta ovaj izbor znači imajući u vidu međunarodni uticaj takve sile? Naravno, nas posebno zanima i to kako će se politika nove vlasti odraziti na srpske i druge zemlje na postjugoslovenskom prostoru? Šta možemo očekivati je pitanje na koje pokušava da odgovori ovaj članak.

Ključne riječi: demokrati, neoliberalizam, globalizacija, mafija, H. Klinton, republikanci, konzervativizam, suverenitet, D. Tramp, mir, sloboda.


Uvod

U Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) 8. novembra 2016. održani su predsjednički izbori. Od više kandidata bila su samo dva favorita: Hilari Klinton, kanditat Demokratske stranke i Donald Tramp, kandidat Republikanske stranke. Pobijedio je Tramp sa 306 prema 232 od ukupno 538 elektorskih glasova. Tramp dužnost preuzima, kako je uobičajeno, 20. januara 2017.
Kako su protekli izbori?
Tramp je zvanično bio autsajder, pobijedio je u žestokom informacionom ratu[2]. Vode se ozbiljne rasprave o vrijednosti sociologije kao nauke, ali nije ona tako kriva. Optužuje se i stranački sistem, koji je doprinio porazu zvaničnog favorita, ali samo pobočno.
Glavni organizator informacionog obezbjeđenja pobjede Trampa u informacionom ratu protiv svih svjetskih medija (CCN, New-York times, BBC ...) je konspirolog Teksašanin Aleks Džons[3]. Njegov portal INFOWARS.COM (Informacioni ratovi) je pobijedio. On je jedini cjelovito i nepristrasno izvještavao o izborima, u interesu naroda. Ovaj portal je kritikovao FBI i rapravljao o podacima „WikiLeaks“-a. Džons je godinama razobličavao neoliberalnu, globalističku ideologiju koja je pritiskala informaciono polje cijelog Zapada. Protiv Trampa su prvenstveno bile vašingtonske političke elite, uključujući republikanske. Veliki mediji su uglas hvalili ratnog zločinca Hilari Klinton, još 8. novembra su pripremili svoja izdanja za sutradan sa njenim slikama i natpisom „Miss prezident“, a telekanali reportaže sa hvalospjevima.
Klinton je Vaterlo kriminalne elite, koja je spremna i na nuklearni rat s Rusijom. Nadali su se da će Rusiju preko kibernapada još za vrijeme izbora na koji bi ona odgovorila uvući u kiberrat, koji bi im bio izgovor za dalje korake. Iza glavnine zapadnih medija stoji sumanuta vjera u liberalnu ideologiju uspostavljanja jednopolarne imperije.
Trampu su u pobjedi uveliko pomogle društvene mreže (Facebook, Twitter, Instagram...). Na njegovoj strani je od 185 ozbiljnih dnevnika u SAD bilo pet, a od deset vodećih nedeljnikā nijedan[4]. Na sastanku sa predstavnicima vodećih medija (CNN, NBC, CBS, Fox News, MSNBC i drugi) krajem novembra u Njujorku Tramp ih je nazvao sramnom gomilom prodanih lažova, koji su sve izokrenuli[5]. Čak 90 odsto svjetskih medija je bilo protiv Trampa. Oni su štitili svjetski neoliberalni poredak. Ti koji su preko interneta i društvenih mreža pripremili „Arapsko proljeće“ upravo na tom polju su izgubili izbornu bitku u SAD. Smatrali su da im je dovoljna kontrola nad medijima. Pokazalo se da je nova informaciona oblast moćnija. Pobjeda Trampa preko interneta je pouka svima koji hoće da brane svoj nacionalni suverenitet, jer nijedna država ne može stvoriti tako moćne globalne medije (novine, televizija...) kao što su zapadni.
Klinton je dobila 600.000 glasova više od Trampa, ali je izgubila izbore. Istina, Tramp upozorava na milione nezakonitih glasova, koje je ona dobila (nije rijetkost da jedan birač glasa u više država)[6]. Dosta složen izborni sistem išao mu je na ruku. Države imaju elektorske glasove srazmjerno broju stanovnika (Kalifornija najviše – 55, a najmanje samo nekoliko – 3 do 5). Od 50 država 48 daje sve elektorske glasove kandidatu koji je imao najviše glasova, a samo dvije ih raspodjeljuju srazmjerno broju glasova.
Tramp je dobio nadmoćnu podršku, 306 prema 232 elektora. To mnogima nije bilo po volji i odmah poslije izbora počela je kampanja protiv njega. U peticijama upućenim elektorima, koje je potpisalo više od 4 miliona birača, izjašnjavaju se glavni predstavnici mnenja u SAD, a nekoliko dana prije kolegija izbornikā CIA i FBI su istupili sa zvaničnom izjavom da je na ishod izbora uticala Rusija[7].  Kolegij izbornika je u glavnim gradovima 50 država 19. januara 2016. dao 304 glasa Trampu, a 227 Hilari Klinton[8]. Elektori su ugledni ljudi koji su izabrani za glasanje, konačnu odluku o izboru predsjednika. Sedam elektora nisu dali svoje glasove kandidatima koji su pobijedili u njihovim državama. Kampanja protiv Trampa nije uspjela, samo dva njegova elektora nisu mu dala glas (dva „izdajnika“), a od Klinton je „pobjeglo“ pet. Neki su glasali za osobe koje se nisu ni kandidovale za predsjednika, izborni sistem im to dozvoljava.
Dok Klinton predstavlja interese međunarodne elite i velikih korporacija navodno u ime kosmopolitske brige za demokratiju i ljudska prava u cijelom svijetu, Tramp se obraća građanima i elitama koje su sačuvale američku samobitnost nasuprot globalistima[9]. Ta bjelosvjetska oligarhija i birokratija koja nema svoje zemlje ni otadžbine i bogati se na račun drugih kako u SAD tako i u cijelom svijetu i jeste glavni problem našeg vremena. Ona koristi SAD kao  kravu muzaru“ za ostvarivanje svog projekta jednopolarnog svijeta – stavljanja svih svjetskih bogatstava pod svoju kontrolu.
Ali, uprkos sveopštoj podršci elite i medijā na vlast dolaze oni kojima je bliži Džordž Vašington nego Džordž Soroš. Izbor se može okarakterisati kao „ustanak māsā“ protiv elitā, „crvenih vratova“ protiv „bijelih okovratnika“. Poretku koji predstavljaju klanovi Buš/Klinton je zadat težak udarac, mada on još nije pobijeđen. Tramp je dobio izbore sa sloganom „Učiniti Ameriku ponovo velikom!“ (Make America great again!).
Za Trampa su pretežno glasali stanovnici manjih mjesta (sela i predgrađa), muškarci, stariji ljudi, bijelci, ljudi srednjeg obrazovanja, ljudi u braku, hrišćani (protestanti i katolici), ljudi srednjeg imovnog stanja i bogataši. Nasuprot njemu, za Klinton su većinom glasali stanovnici gradova, žene, mlađi ljudi, rasne i etničke manjine, ljudi višeg obrazovanja, ljudi van braka, ateisti i vjerske manjine, i slojevi slabijeg imovnog stanja.
Građani SAD su nezadovoljni stanjem u zemlji. „Plavi ovratnici“ su nezadovoljni „bijelim“, radnici i preduzetnici koji rade u stvarnoj privredi, uzimaju i vraćaju kredite i bore se za posao s doseljenicima, s bankarima i činovnicima koji sjede po neboderima u velikim gradovima i raspolažu ogromnim sredstvima. Tramp se obraćao prije svega industrijskim radnicima, u državama oko Velikih jezera i drugim. Detroit i brojni drugi industrijski gradovi su posljednjih desetljeća mnogo izgubili. Američka industrija je u dubokoj krizi, dok su bankari i do 2008., a pogotovo od tada sabirali bezumne dobiti. Tramp je obećao radnicima da će otvoriti nova radna mjesta i izvršiti preraspodjelu u njihovu korist. Liberali i konzervativci su se i ranije sporili o tome kako treba da se razvija njihova zemlja, ali danas su njihova stanovišta međusobno isključiva, nepomirljiva. To su dva potpuno suprotna načina života i sistema vrijednosti. Američko društvo je podijeljeno, stanje uveliko podsjeća na vrijeme krvavog građanskog rata 1860-ih. Tu teško da se može doći do sporazuma.
U pobjedi Trampa važnu ulogu je odigrao i vjerski činilac[10]. Od sredine 1970-ih vjerske grupe, posebno konzervativne, čak i protestantsko-fundamentalističke, imaju veliku  ulogu na izborima, kako predsjedničkim tako i na mjesnim i za Kongres. Prije svega tu su evanđelisti, jedna od najmoćnijih protestantskih crkava u SAD. Mejnstrimovski protestanti su liberalniji, bliži eliti. Veliku ulogu imaju i katolici, koji su posljednjih godina sve bliži konzervativcima, Republikanskoj stranci, mada su ranije bili izborno tijelo demokrata. Konzervativni vjernici su odigrali odlučujuću ulogu u pobjedi Regana, a ranije Kartera, to jest od 1976. i tokom '80-ih. Mada su kasnije „pali“, Klintonova liberalna vlada nije mogla ugušiti vjerski činilac. Protestantski krugovi, evangelistički pastori su „izvukli“ Buša-mlađeg na izborima 2000. i 2004. Potom ponovo padaju, nisu mogli pobijediti Obamine pristalice 2008. Mit Romni je kao mormon bio tuđi protestantima-konzervativcima 2012., ali izbori 2016. su bili njihova nova prilika. Međutim, Trampa su smatrali za slabog hrišćanina i republikanci su zato za potpredsjednika ponudili Majkla Pensa, klasičnog konzervativca, porodičnog čovjeka, koji je svake nedelje u crkvi. Glavno što ih je pokrenulo je Hilari, liberal i feministkinja. Radije su birali i slabog hrišćanina nego đavola, kako su to govorili pastori. Za Trampa je glasalo 94 odsto bijelih evangelista, što je dosta veliki dio stanovništva SAD. Jezgro američkog naroda su bijelci, prvenstveno Anglosaksonci. 
Tramp je pozvao i na smanjenje rashoda, posebno nepotrebnih troškova za vanjsku politiku, na kojekakve dugoročne poduhvate i različite nadnacionalne organizacije. Američki birač ne voli razne njemu neshvatljive blokove i partnerstva, njega interesuje lična i dobrobit njegove zemlje. Tramp je istupao sa stanovišta pragmatičnog nacionalnog interesa i obećao napustiti Americi nepotrebne saveze.
Uz ekonomski i vjerski, značajnu ulogu je odigrao i politički činilac. Demokrati, liberalni krugovi su dodijali američkom biraču za vrijeme vladavine Obame 2008-'16. Republikanci su pobijedili na izborima za Kongres; imaju većinu i u Senatu, a još uvjerljivije su pobijedili na izborima u Predstavnički dom[11]. Imaju i dvostruko više guvernera. Očekuje se da će imati većinu i u Vrhovnom sudu. To je odgovor američkih birača na vladavinu liberalā. Događaji su krenuli u pravcu konzevativizma u unutrašnjoj i neoizolacionizma u vanjskoj politici. Liberali i globalisti su gubitnici. U Republikanskoj stranci su nadmoćni krajnji konzervativci Reganovog tipa i hegemonisti tipa Buša-mlađeg. Međutim, društvo više pihvata neoizolacionističko krilo, koje se protivi globalizmu. Mnogi vodeći republikanci su se ujedinili protiv Trampa upravo zbog njegovog neoizolacionizma, koji nije tako isključiv kao što je bio izolacionizam 19. vijeka. Naklonost naroda izolacionizmu raste.
U elitama SAD, pa i svijeta protiv Trampa,  za Klinton su bili skoro svi političari, bankari, skoro sav Vol-strit i svi stručnjaci, osim lijevoliberalnih i desnokonzervativnih. Trampa su podržali prvenstveno generali, vojska. Nešto prije izbora objavljeno je pismo 88 generala svih rodova vojske i admiralā u ostavci koji pozivaju narod da glasa za Trampa. Oni su krajnje slabom ocijenili vojnu i uopšte odbambenu politiku SAD prethodnih godina. Imajući u vidu da oficiri u službi ne mogu sebi dozvoliti da se tako slobodno izjašnjavaju podrška Trampu u vojsci je daleko veća. Snažnu podršku je dobio i od stvarne privrede čija se proizvodnja nalazi u SAD. Liberali Istočne i Zapadne obale su javno, pred kamerama spaljivali odjeću kompanije New Balance, čija se osnovna proizvodnja nalazi u SAD, zato što je podržala Trampa, dok se, na primjer, proizvodnja suparničke kompanije Nike nalazi po cijelom svijetu. Trampov predlog rešoringa, povratka proizvodnje u SAD je značajno podigao njegovu privlačnost za veliki dio birača. Po njemu, proizvodnja treba da bude u zemlji, a ne u Kini, Meksiku, Indiji i drugim stranim zemljama. Moguće je da su Trampa podržali i aristokratski krugovi Zapada. Da nije imao pouzdan oslonac u uticajnim elitarnim krugovima ne bi pobijedio na izborima. I Tramp i Klinton su obećali veća izdvajanja za vojsku i vojnu industriju, ali sa Trampom vjerovatnoća rata je manja. Jačanje nacionalne bezbjednosti i skupi, uz to neuspješni osvajački ratovi su dvije potpuno različite politike. Tramp je obećao povećanje vojnih rashoda i modernizaciju neuklearnog  oružja. Vojska je od 1980-'90-ih vrlo uticajan dio elite SAD, nije puki izvršilac volje političkih krugova. I Trampov ekonomski program je usmjeren na napuštanje neoliberalne globalizacije i povratak svijeta dobu velikih regiona, s velikim ekonomskim blokovima.   
Pitanje je kako će se ponašati predsjednik koji se sudario sa pritiskom starih elita – kongresmenā, finansijskih spekulanata, biznismena, tajnih službi i medijskih bosova. Očekuju nas mnoga iznenađenja. Glavno je to da se uz navedene sile pojavila još jedna – narod. On se do Trampa nije smatrao političkim činiocem; bile su važne tehnologije uticaja na „masu“, koja je nazivana društvenim mnenjem. Hamburgeri, kola i žvake su se pokazali nedovoljni, narod se pobunio. Na biračkim mjestima je ispoljio svoju volju. Novinari i politolozi više nisu gospodari misli, a novine i televizija glavni izvori vijesti. Internet i društvene mreže su potpuno izmijenili medijsko polje, oduzeli monopol medija na informaciju. Što su više ocrnjivali Trampa rastao je njegov ugled. Narod se u okviru ove izborne kampanje pobunio protiv političkih i drugih elita koje su mu se popele na glavu. Nepovjerenje i odbojnost prema nacionalnim elitama i medijima raste i u Evropi. Čitav zapadni svijet uskoro očekuju velike promjene. Ideološki povezane nadnacionalne elite ne znaju kako da obnove kontrolu nad sadašnjim stanjem. „Kraj istorije“ se odgađa za neko drugo vrijeme, neoliberalni svijet puca po šavovima. 
Neposredno poslije izbora počeli su protesti građana u mnogim velikim gradovima širom SAD (Njujork, Vašington, Čikago, Los Anđeles, San Francisko i drugi), koji su prerastali u pogrome i sukobe s policijom. Finansira ih Progress Unity Fond[12], registrovan kao dobrotvorna organizacija, a provodi Savez brojnih pravozaštitnih organizacija ANSWER (Act Now to Stop War and End Racism), koje se protive Trampovom desničarskom programu i pripremaju za vanredna dejstva, između ostalog i za vrijeme polaganja zakletve 20. januara 2017. Protesti su sredstvo pritiska na Trampa u izboru kabineta. Oko 4.100 ljudi će biti imenovano na razne državne dužnosti umjesto onih koji ih sada zauzimaju u Obaminoj upravi.
Glava aparata Bijelog doma će biti Rajnhold Ričard (nadimak Rajns) Pribus, a glavni savjetnik administracije za strateška pitanja Stiv Benon[13]. Pribus je dugogodišnji predsjednik Republikanske stranke, konzervativni političar sklon sporazumima, a Benon je izdavač vodećeg veb-sajta američkih desničara Breitbart News. Potiče iz porodice irskih katolika. Njega povezuju s pokretom „alternativnih desnih“, koji se suprotstavlja lijevoj ideologiji, ali i glavne republikanske konzervativne struje. Nazivaju ga „najopasnijim polittehnologom Amerike“.  Savjetnik za nacionalnu bezbjednost biće general Majkl Flin, bivši načelnik vojno-obavještajne službe. Za ministra odbrane Tramp namjerava postaviti generala Džejmsa Metisa (James Mattis), zvanog „Bijesni pas“. Očekuje se da će za državnog sekretara, ministra diplomatioje biti izabran Reks Tilerson, direktor najveće naftne kompanije na svijetu, koja ima velike poslove u Rusiji. Tilersona je Putin odlikovao ruskim ordenom, mogu se očekivati mnogo bolji odnosi SAD sa ovom zemljom. SAD će u UN umjesto ozloglašene Samante Pauer predstavljati Niki Hejli, gubernatorka Južne Karoline.  

    
Pobjednik Tramp

Novi predsjednik SAD Donald Tramp (1946., 70 godina) je građevinski preduzetnik iz Njujorka. Po ocu je Nijemac, majka mu je Irkinja. Njegovo bogatstvo se procjenjuje na 3,7 milijardi dolara. Ženio se tri puta. Iz ovih brakova ima više djece. Treća, njegova sadašnja žena Melanija je Slovenka.
Predsjednik SAD je predstavnik države koju čine tri središta moći: politički i lobistički centri u Vašingtonu, finansijski centri na Volstritu u Njujorku i vojno industrijski kompleks, prisutan u cijeloj zemlji. Obe stranke, i Republikanska i Demokratske su bile u njihovoj službi. Tramp se ne uklapa u taj sistem, čak je i vrh njegove stranke stalno bio protiv njega. Ujedinili su se u otporu njegovoj namjeri da prekine politiku slobodnog useljavanja, globalizacije svjetske trgovine i globalnog imperijalizma. Stvaranje američke svjetske imperije već dugo hrani vojnoindustrijski kompleks, na dolaru kao rezervnoj valuti svijeta parazitira volstritski kartel, dok su preko slobodnog useljavanja republikanci obarali cijenu rada, a demokrati dobijali svoje glasače.
Za mnoge neočekivana, pobjeda Trampa je znak da američko društvo ne prihvata ratove i zelenaštvo koji vladaju u atlantskoj oblasti posebno posljednjih 16 godina, u vrijeme Buša-mlađeg i Obame[14]. Mnogi Amerikanci su kandidaturu Hilari Klinton doživjeli kao nastavak te opake politike, a u njoj su vidjeli i osobu spremnu da dovede do rata s Rusijom i kraja života na Zemlji. Izbor 8. novembra je pokazao i to da građani traže potpuno preispitivanje ekonomske politike, počev od povratka zakona  Glas-Stigola, koji predviđa razdvajanje komercijalnih i investicionih banaka. Tramp je taj zahtjev podržao i upozorio da Klinton može dovesti do trećeg svjetskog rata ukoliko bude izabrana.
Pobjeda Trampa je poraz globalnih bankarskih gangstera, „bankstera“[15] . On je novak u velikoj, tim više svjetskoj politici. Pred njim stoji složeni zadatak izbora strategije. Pitanje je više filosofsko nego pragmatično, mada je poznato da je predsjednik u SAD više figura nego stvarni vladar. Zemljom upravlja štab koji i nije baš poznat javnosti. Pitanje je da li novi predsjednik SAD može u tolikoj mjeri izmijeniti stari i stvoriti novi štab koji bi poveo novu spoljnu politiku, zasnovanu na novoj paradigmi. Iza njega, kao i štaba, stoje elite koje određuju kako unutrašnju tako i vanjskopolitičku paradigmu. Trampa su podržali korporatokratija i IT-sektor. Iza bande Klintonovih, koju su pobijedili, stajala je sva svjetska banksterska vojska („Vanguard“, „Black Rock“, Lari Fink i mnogi drugi), i njena posluga, u prvom redu Holivud. Džefri Saks je u svom članku upozorio da će nastavak Obamine politike, pobjeda Hilari Klinton raznijeti SAD za samo 4-5 godina, da treba ograničiti imperijske težnje, između ostalog i na Bliskom Istoku. Saks samo izražava poglede određenih sila koje smatraju da su SAD potrebni predah i preuređenje u sadašnjem trenutku. 
Iza sukoba Trampa i Klinton stoji nekoliko dijelova svjetske kapitalističke klase, koju čine prvenstveno banksteri i korporatokratija. Banksteri svim snagama nastoje da nastave globalizaciju, očuvaju položaj dolara i vodstvo SAD kakvi su nastali 1990-ih. Korporatokratija se zalaže za razvoj pozno- i hiper-industrijske oblasti („stvarne ekonomije“), protivi se banksterima jer svoje interese ostvaruju i na njen račun. Značajnu, mada ne i glavnu ulogu u sukobu Tramp-Klinton ima i više drugih činilaca: nezadovoljstvo srednjeg bijelog sloja stanovništva SAD, a i drugi. S Klintonovom poraženi su banksteri – Vol Strit, neokonzervativci i drugi pripadnici tog klana. Radi se o pobjedi jedne svjetske, a ne američke grupacije nad drugom. Stanice na tom putu bili su Krim, migraciona kriza u Evropi, Brexit i, konačno, pobjeda Trampa. Savez Rotšildi-Vindzori je odlučno protiv nove „transatlantske zone“, koju bi vodili Amerikanci. Ovom zonom se ostvaruje banksterska globalizacija. Rotšildi, mada i sami bankari, su se našli u drugom političkom taboru radi tekućih političkih događaja. 
Džordž Soroš, američki milijarder i globalist, koristi svoj ogromni uticaj u svakom kutku svijeta[16]. On smatra da se obična pravila ne mogu primjenjivati na njega, da je on izuzetan - „Bog“ na Zemlji. Ima uticaja na šefove država, a njegov Fond Otvoreno društvo je glavni nosilac masovnog doseljavanja muslimana u zemlje Evrope i SAD. U Turskoj tri miliona izbjeglica čekaju priliku da pređu u Evropu. Soroš je postavio ultimatum Evropi da svaka od zemalja mora primiti određeni broj muslimana. Smatra da plan njihovog prijema treba biti globalistički, pod rukovodstvom OUN. To bi, po njegovom mišljenju, omogućilo da se raspodijeli teret sirijske krize i da se uspostave globalni standardi rješavanja pitanja prinudnog preseljavanja stanovništva. Soroš je i začetnik i finansijer rasnih nereda i „obojenih revolucija“.
 On dugo radi na izmjeni ravnoteže snaga u pravcu uspostavljanja svjetske vlade. Njegova mesijanska mašta dovela ga je do sumanute misli da je on pozvan da postroji svijet igrajući se ljudima kao lutkama. Po nekim izvorima (Danijel Estulin, stručnjak za teorije zavjere) pakleni plan Iluminatā za domino-rušenje državā bi trebao da se počne ostvarivati 25. decembra 2016., na katolički Božić.  
Može se očekivati da će s pobjedom Trampa doći do preobrazovanja ne samo američkog već i čitavog zapadnog političkog sistema. Moguće je da je početak „revolucije odozgo“, koja je pokrenuta u svjetskoj kapitalističkoj piramidi, novo razdoblje sve oštrije borbe za postkapitalističku budućnost. Dok su banksteri pljačkali prosti narod to se praštalo, ali u posljednje vrijeme počeli su da posežu na „braću po klasi“ nastojeći da ih zahvate talasom svog „globalnog napretka“. Pronicljivi sociolog Barington Mur je pisao da revolucije ne počinju radi pobjedničkog pokliča klasa koje se uzdižu već predsmrtnog krika klasa koje natkriljuje talas napretka. Danas očajničku borbu vode dijelovi svjetske vladajuće klase koje su banksteri naumili proždrijeti svojim finansijskim „napretkom“. Utoliko pobjeda Trampa nije pobjeda snaga istinskog dobra i napretka, već samo poraz najgrabljivijih, najparazitskijih sila koje svijet guraju u propast.
Trampov tim je izvršio konceptualni zaokret. Bijelo stanovništvo SAD se organizovalo 2009., poslije pobjede Obame na izborima 2008. glasovima afroamerikanaca i drugih rasno-etničkih manjina[17]. Za Obamu je tada glasalo 95 odsto afroamerikanaca, 72 odsto Jevreja, 69 odsto latinosa i samo 37 odsto bijelaca. Ideološki i etnički raskol SAD se ponovio 2016. - većina bijelog stanovništva i hrišćana je glasala za Trampa, a za Klinton 88 odsto afroamerikanaca, 71 odsto Jevreja, 65 odsto latinosa i 68 odsto ateista. Pobjeda Trampa je prije svega pobjeda bijelog hrišćanskog stanovništva, pristalica konzervativizma i porodičnih vrijednosti. Pritom, konzervativizam se može odrediti više kao „način života“ zasnovan na pouzdanom iskustvu, na istorijskom nasljeđu, nego kao politička filosofija ili ideologija[18].
Trampov tim je uvidio očekivanja većinskog bijelog stanovništva i postavio novi ideološki projekt. Njegov glavni oslonac su bili: 1) Pokret čajanka (Tea Party movement) i 2) vojska i tajne službe SAD.  Čajanka pokret je konzervativni politički pokret nastao 2009., koji okuplja uglavnom bijelo stanovništvo SAD (sličan pokret je osnovan u Bostonu 1776., u vrijeme borbe Amerike za nezavisnost od Velike Britanije). Hilari Klinton je u biti bila kandidat britanske finansijske oligarhije[19], istorija se ponavlja. SAD nastoje da se vrate svojoj istorijskoj državnosti, da se oslobode pritiska globalista. Tramp je smatran autsajderom jer je glavni kandidat Republiikanske stranke bio guverner Džeb Buš, sin Džordža Buša starijeg, brat mlađeg. Bušovi, otac i sin, su bili predsjednici u vrijeme raspada SSSR i socijalističke zajednice, ratova s Irakom, 11. septembra i globalizacije terorizma; oni su „ne samo večerali s Đavolom, već su često, za sofrom, sedeli do njega“[20]. Kada je Tramp pobijedio u unutarstranačkoj borbi na njega su se obrušili svi globalni mediji, ne samo američki već i britanski (BBC) i ostali. Vodeći evropski političari su ga grubo osuđivali. U izbornom štabu Trampa glavnu ulogu je odigrao Majkl Flin, bivši rukovodilac obavještajne uprave Ministarstva odbrane SAD. On se od početka suprotstavio stvaranju terorističke „Islamske države Iraka i Levanta“ (IDIL), koje su vodili vlada SAD i Hilari Klinton kao državni sekretar. Tramp je za potpredsjednika izabrao Majkla Pensa, pristalicu Čajanka pokreta koji se suprotstavlja sadašnjoj vlasti, a čine ga prosvjetni radnici, preduzetnici, vojnici i policajci (siti su i republikanaca i demokrata). Oficiri i agenti specijalnih službi su uglavnom bijelci. Optužbe FBI protiv Klinton neposredno uoči izbora su sadejstvovale pobjedi Trampa nad liberalima i globalistima. FBI je istupio u ime 18 američkih specijalnih službi. Pobjeda Trampa je i poraz takozvanih „seksualnih manjina“, LGBT pokreta; on gubi politički oslonac. 
Čitav sistem nacionalne bezbjednosti, koji čini 18 specijalnih službi, će biti preispitan. Jedna od službi koja će biti ozbiljno izmijenjena je CIA[21]. Očekuje se da će nova vlast duboko izmijeniti sistem tajnih službi i način njihovog rada. Neuspjesi CIA-e za posljednjih 10-15 godina su odavno postavili pitanje njene izmjene. I položaj Agencije nacionalne bezbjednosti (ANB, NSA), koja se pretvorila u državu u državi, će biti preispitan.
Na ishod izbora je u ne maloj mjeri uticao Edvard Snouden, mada se on lično nije uključivao u predizbornu kampanju[22]. Američki izborni sistem je odavno postrojen na laži i licemjerju, s kojim su se prividno svi pomirili. Obama se predstavljao kao borac za prava srednje klase, a društvena nejednakost je dostigla neviđene razmjere. Dobio je Nobelovu nagradu za mir, a nastavio ratove u Avganistanu i Iraku i započeo nove u Libiji, Siriji i Ukrajini. Doveo je do nereda i ratova u više drugih zemalja Bliskog Istoka. Taj sistem laži je razobličio Snouden. ANB (NSA), CIA i druge specijalne službe su pod izgovorom zaštite nacionalne bezbjednosti sakupljale podatke o američkim građanima za samo njima znane potrebe i svrhe. Ljudi su se zapitali da li se takva demokratija može nametati cijelom svijetu.
Trampu su dali glasove zato što je obećao da će odustati od naturanja američkog modela cijelom svijetu oružjem, preispitati trgovačke sporazume nepovoljne po SAD, ograničiti dotok useljenika, smanjiti državno miješanje u ekonomiju, onemogućiti bogaćenje državnih činovnika i njihove rodbine, poput Fonda Klintonovih. Snouden je izvršivši opasno, hrabro djelo postao junak u očima miliona ljudi u SAD i cijelom svijetu. Moguće je da će Tramp prekinuti protivzakoniti odnos države prema svom građaninu, koji je na samom djelu istinski rodoljub svoje zemlje.


Svijet poslije američkih izbora

„Mi smo na raskrsnici između mira i rata“[23], rekao je Obama na sjednici Opšte skupštine OUN 2014. SAD i Zapad su Rusiju označili kao svog neprijatelja. Da li je ona zaista neprijatelj „civilizovanog svijeta“ ili je to politika proizvodnje neprijateljā, kojeg treba ocrniti da bi imali izgovor za napad? To je proračunati odnos ne samo prema Rusiji već i Jalti, Potsdamu i Nirnbergu, čitavom savremenom međunarodnom poretku. Rusija i postojeći poredak smetaju bankarsko-činovničkim elitama SAD i Evrope da ponovo kolonizuju svijet, ovaj put ekonomski nakon sloma starog, vojno-političkog klonijalizma poslije Drugog svjetskg rata. U tom cilju razaraju cjelokupno pravno-političko i humanističko nasljeđe čovječanstva. Zlo je proglašeno za dobro, a dobro za zlo. Pri izboru Obame Kisindžer 2009. i potpredsjednik  SAD Dž. Bajden 2013. su govorili da je glavni zadatak američkih vlasti uspostavljanje novog svjetskog poretka. „Isključivost“ SAD, globalne sile dobra („global force of good“) nezamjenjive u „pitanjima opštih vrijednosti“, im daje pravo da silom vode svijet i njom rješavaju međunarodne sporove, piše u „Strategiji nacionalne bezbjednosti SAD“[24], koja je usvojena u februaru 2015. U njoj je otvoreno, oštro utvrđeno pravo SAD na gospodstvo planetom Zemljom. Snaga SAD je jamac uspjeha  svjetske demokratske revolucije. U borbi protiv mračnih autoritarnih vlada SAD će uz podršku građanskog društva „unijeti baklju slobode i u najmračniji kutak svijeta“ (Dž. Buš-mlađi)! To je zavodljiva, prevarantska lozinka  neoliberalno-neokonzervativne Demokratske internacionale, Deminterne. Američka ideologija je usmjerena na uništenje suvereniteta držāvā u cilju uspostavljanja novog poretka. Mada de jure ne poriče osnovno načelo međunarodnog prava „sila dobra“ se osjeća slobodnom od njegovih normi. Postojeći poredak je tokom proteklih 70 godina omogućio demokratizaciju i napredak većine zemalja, ali SAD su uzele na sebe zadatak da stvore bolji. U čijem interesu?  
Svjetsku elitu vlasti, „gospodare istorije“ (B. Dizraeli“), „gospodare svjetske igre“ (O. Markejev) čine vodeće monarhističke porodice (Engleska, Holandija, Italija, Njemačka, Austrija), stara evropska aristokratija, bankari i industrijalci[25]. Ona je povezana poslovnim, porodičnim i okultnim vezama. Organizovana je u tajnim ložama, klubovima i komisijama. Ta mreža u sadašnjem obliku postoji već 150 do 200 godina.  
Poslije sloma SSSR i sve jačeg prelaska Kine na tržišnu privredu ideološki razlozi nestaju, politika svih vodećih država svijeta se vodi prvenstveno na osnovi ekonomskih interesa[26]. Cilj zapadnih elita je uspostavljanje svjetske vlade i jedinstvenih zakona, potiskivanje vjere i morala iz života građanā, potpuno uproštavanje unutrašnjeg svijeta čovjeka i njegovo programiranje, pretvaranje u bioelektronskog roba. Kroz razaranje obrazovanja i kulture, braka i porodice milijardama ljudi širom svijeta se nameću nove, globalističke vrijednosti i norme. Najbogatije porodice namjeravaju da čuvaju i uvećavaju svoja bogatstva i nasljednu, dinastičku vlast. To  bi bio novi svjetski poredak. Zato svijet potresaju prevrati i ratovi. Pred nama su teška vremena u kojima će trebati sačuvati ne samo svoju ljudsku bit već se i izboriti za goli opstanak. Rast stanovništva i iscrpljivanje prirodnih dobara zaoštravaju borbu. Prioritet zemalja NATO je energija. Borba za Arktik ulazi u oštro razdoblje, Kina pravi vojnopomorsku flotu sposobnu da djeluje na Sjeveru. Na Zapadu sve jače govore da dobra Rusije trebaju pripadati cijelom svijetu, a ne samo njoj. Višepolarni svijet koji nastaje će biti nepostojaniji, sa više slobode i sukobā.
Glavni odbrambeni dokument „Podrška globalnog liderstva Sjedinjenih država: prioriteti u oblasti odbrane u XXI vijeku“ govori da je glavni cilj spoljne politike SAD očuvanje položaja vodeće zemlje svijeta. U bliskoj budućnosti SAD će tražiti mogućnosti saradnje sa Rusijom u rješavanju iranskog i sjevernokorejskog problema, kao i suzbijanja težnji Kine da postane nova supersila. Tu je i ostvarivanje velikih kosmičkih programa (let na Mars i drugi). Prebacujući se na Azijsko-tihookeanski region (ATR) SAD će nadzor nad Rusijom i politiku približavanja Zapadu, njenog „prevaspitavanja“ prepuštati Evropi pod svojom opštom upravom. Za SAD su važni ATR, Bliski Istok i Srednja Azija, tu će one jačati svoje vojno prisustvo stvaranjem regionalnih vojnih blokova („mini-NATO“), prvenstveno u cilju suprotstavljanja Kini i Rusiji. NATO se iz evropskog pretvara u globalni blok.
Zapad će pomoću „meke sile“ i dalje slabiti svoje protivnike (unutrašnja razgradnja ili uspostavljanje zavisnih vlasti). U Ukrajini je, uz saglasnost SAD, glavnu ulogu imala Njemačka, koja prikrivajući se Evropskom unijom nastoji da učvrsti svoj ekonomski položaj, a potom i politički. Ona je već praktično tiho ekonomski okupirala sve bivše socijalističke zemlje Evrope (Poljsku, Češku, Mađarsku, Bugarsku, zemlje Pribaltika). U odnosima s Rusijom NATO će koristiti model „pragmatičnog partnerstva“, zasnovan na uzajamnim interesima i nagodbi, a ne na opštim vrijednostima. Politički Evropa će ostati amorfna, ali će sa prebacivanjem težišta interesa SAD u Aziju morati preuzeti troškove odbrane na sebe.       
Talac američko-britanske politike pripreme novog svjetskog rata, napada NATO na Rusiju je Njemačka[27]. Sva ratna histerija koju šire njemački političari i mediji o ruskoj opasnosti je podvala. Dok se NATO približava granicama Rusije oni govore o ruskoj opasnosti! Njemački narod se mora pobuniti protiv te politike, ako neće da ga Anglosaksonci po treći put uvuku u rat protiv Rusije. U dva svjetska rata najviše su stradali Rusi i Nijemci, a korist od njih su imale britanske i američke elite. One ulaze u dugove koje nikada neće moći isplatiti da bi pripremile novi svjetski rat. U cilju ovladavanja svijetom špijuniraju svoje glavne saveznike, u prvom redu Njemačku. Njihov glavni saučesnik u uvlačenju svijeta u rat je vlada Angele Merkel. Njemačka je danas ponovo postala najmoćnija zemlja u Evropi, ona je nadmoćna u EU. Američke vlasti se boje da bi Njemačka mogla preći na stranu zemalja BRIKS. Vojna retorika njemačkih političara i u medijima protiv Rusije je počela još od olimpijade u Sočiju. Za ljude koji imaju osjećaj pravednosti to je nepodnošljivo. Danas je glavna meta agresivne vojne politike SAD Rusija, kasnije to može postati Kina. Evropska unija nastoji da po svaku cijenu ovlada Ukrajinom, mada nikada nije želila da joj pomogne. Ukrajina je jama bez dna, EU ne može pomoći ni Grčkoj. Uloga EU u Ukrajini je da pripremi njen  ulazak u NATO. Sve širenje EU na Istok je samo izgovor i prethodnica za širenje NATO, koji opkoljava Rusiju sa svih strana. U Ukrajini je pređena crvena linija, Rusija više nije imala kuda odstupati.
Ako Rusija procijeni da je slabiji protivnik nije isključeno da će ona prva nanijeti atomski udar. O njemu razmišljaju i mnogi u američkom Kongresu i Senatu, koji se pitaju zašto će im atomsko oružje ako ga ne mogu koristiti. U SAD se ozbiljno istražuje strategija nanošenja prvog atomskog udara koji bi bio toliko moćan da bi onemogućio uzvratni udar. Čak i ako bi Rusi uspjeli nanijeti uzvratni udar, on bi trebao biti zaustavljen sistemom protivraketne odbrane (PRO), koji se gradi u Poljskoj, Češkoj, Rumuniji, Bugarskoj i drugim zemljama. Ali, te zemlje trebaju znati da će ruske rakete padati na njih. Narodi ovih zemalja su protiv američke PRO, ali vlasti te proteste guše preko medija i na druge načine.
Predsjednik Njemačke Gauk govori da je njen dug da se bori za „istinsku stvar“, da uzme oružje u ruke. Njemačka će biti mamac u tom ratu, ukoliko do njega dođe. U prošlom je bio Japan. Amerikanci su tada, a i sada pokušavaju da izazovu svjetski rat ekonomskim sankcijama.  Svojevremeno su sankcije uvedene protiv Japana onemogućile dostavu nafte u tu zemlju. Japanci su vodili pregovore s Amerikancima, ali su shvatili da oni i ne žele njihov uspjeh, da hoće rat. Pregovori su prekinuti. Mamac za rat je bio Perl Harbur, u kom je okupljena američka ratna flota. Japanci su smatrali da će dobrim dijelom dobiti rat ako unište tu flotu. Ruzvelt je znao tačan dan japanskog napada, ali nije upozorio vojsku: svjesno je žrtvovao tri do četiri hiljade američkih vojnika da bi domaću javnost okrenuo protiv mira za rat. U tome je uspio; prije Perl Harbura 90 odsto građana SAD je bilo protiv ulaska zemlje u rat, a poslije napada samo 10 odsto.
Danas se prijetnja ratom Rusiji ostvaruje uglavnom preko Njemačke. Američki centar upravljanja vojnim operacijama u Istočnoj Evropi, Africi i na Bliskom Istoku se nalazi u Njemačkoj. Čak se i udarima bespilotnih letilica (dronovi) na Bliskom Istoku upravlja iz komandnih tačaka u Njemačkoj, u Ramštajnu. Oružje usmjereno na Rusiju je u Njemačkoj. Ruski nuklearni udar će u slučaju rata biti nanesen prvo po Njemačkoj, ne po Londonu ili Vašingtonu. Ogromna većina građana Njemačke to ne zna. Da zna ne bi mirno slušala ratnu histeriju njemačkih medija – glavnih novina, radio i tv stanica, već bi masovno protestovala. Putin je i Amerikancima obećao da ni oni neće ostati mirni ako dođe do rata, da će rakete letiti i preko okeānā. Globalni sistem PVO i PRO koji grade neće ih zaštititi.
Njemačka je okupirana zemlja, koja je kao pas dužna da ispunjava zahtjeve gazde. Angela Merkel je izvršilac te ponižavajuće politike. Anglosaksonske elite, kao i u vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata, vide da je Njemačka postala toliko jaka da za njih predstavlja opasnost; kako bi bilo lijepo ponovo je gurnuti u rat s Rusijom i jednim udarcem ubiti dvije zvjerke! 
Sa očekivanim zaokretom u američkoj politici Hazarska mafija i gomila ropskih potkupljenih političara koji je opslužuju su osuđeni na propast[28]. „Islamsku državu“ je stvorila ova mafija, čiji su pipci rasprostrti po SAD, Velikoj Britaniji, Izraelu, Saudijskoj Arabiji, Turskoj i drugim zemljama. Tu mrežu uništavaju. U Saudijskoj Arabiji i Turskoj su uhapšene stotine hazarskih agenata, a Rusi su istovremeno sakupili masu dokaza o ratnim zločinima hazarske vlasti ukrajinskih nacista. U toku je uništavanje nacističke mreže u Ukrajini. Hazarski bosovi i američki nacisti iz Ministarstva diplomatije na čelu sa Viktorijom Nuland će biti suđeni za zločine u Ukrajini. Optužba Hilari Klinton za korištenje ličnog računara za tajne državne poslove je samo zaklon za teže prestupe, masovna ubistva i druge. I Džon Mekkeij je predstavljen kao izdajnik, a ne ratni junak. To je još jedan dio razobličavanja sljedbenikā hazarske mafije u Vašingtonu.
Odluka Kongresa da oduzima građanstvo Amerikancima koji podržavaju terorizam je donesena na zahtjev Pentagona, a usmjerena je na dvojne građane Izraela i SAD koji prave probleme. Raste pritisak na domaćeg roba, Obamu, da otkrije informacije o 11. septembru i malezijskom avioletu MN-17. Objavljivanje informacije o rušenju ovog aviona će biti neposredna optužba protiv Izraela, Džeba Buša i samog Obame.
I otkrića o eugenici i kontroli stanovništva od strane grupacije Buš/Rokfeler [projekt takozvanog Planiranja porodice (Planed Parenthood)], povezan s prodajom organa pobačenih plodova, je jedan od pravaca napada na hazarsku satanističku mrežu. Otkriće se više podataka o nestaloj djeci i drugim zlodjelima Hazara.
U toku je i razgradnja kontrole hazarske mafije nad glavnim medijskim kućama. Rotšild je prodao svoj udio u novinama Financial Times japanske grupe Nikkei, prije nego što im kontrola bude oduzeta u sklopu borbe protiv medijskog monopola. Drugi korak protiv hazarske kontrole medija je onemogućavanje Comcast Corporation da dobije kontrolu nad Time Warner Cable. Protivmonopolna optužba je podignuta protiv šest velikih studija Holivuda. I Kinezi su značajno uticali na promjenu sadržaja holivudskih filmova.  Rotšildi traže kupca za svoj vodeći časopis Ekonomist, poznat i kao Imperijalist. Zainteresovani su Kinezi i Japanci. I drugi hazarski baroni štampe će morati početi objavljivati istinite izvještaje ili napustiti taj posao.
Bivši premijer Velike Britanije Toni Bler će biti optužen za pedofiliju i ubistva. On je jedan od glavnih agenata nacističke grupacije Buš u Velikoj Britaniji. Britanska kraljevska kuća će morati objaviti podatke o svojim vezama sa nacistima i Hitlerom, prije nego što to urade drugi. Britanska kraljica je glava Komiteta 300, prema Džonu Koulmanu, saradniku njene lične obavještajne službe MI6 (Dr. Džon Koulman: Komitet 300 - Tajne svjetske vlade.) Komitet 300 je većim dijelom pod kontrolom britanske kraljice, danas Elizabete Druge. Pun je članova britanske aristokratije, koji imaju svoje korporativne interese i saučesnike u svim zemljama svijeta, uključujući Rusiju.
Pod kraljevskim prestolom Elizabete Druge nalazi se Kamen Jakova, a prema „pojmovima“ kabalista onaj ko ga ima je „vladar“ svijeta. Skoro objavljena slika kraljice koja kao desetogodišnja djevojčica pozdravlja nacističkim pozdravom govori vjerovatno mnogo više nego što bi se moglo u prvi mah pomisliti. Potomke tih „vladika“ uvode u poslove od ranog djetinjstva, s deset godina oni su već upućeni u osnovne koncepcije vlasti. Otkud je 10-godišnjem djetetu palo na um da pozdravlja nacističkim pozdravom? Da li je to samo dječije podražavanje ili je znala šta taj pozdrav označava? 
Razni politički i vojni koraci protiv Hazara su se podudarili sa jačanjem ekonomskog i finansijskog rata.
Citibank i JP Morgan su vršile pritisak na cijene sirovina u cijelom svijetu moćnim prodajama na tržištima aktiva budućnosti. Rezultat je bio ogromni pad cijena sirovina, posebno nafte, srebra, bakra i zlata. Taj pad se nastavlja mada je potražnja velika. Protivzakonita zloupotreba na tržištu tih aktiva je očajnički pokušaj kabalista da obore cijenu zlata. To je izgleda usmjereno protiv Kineza. Oni sabiraju takvu količinu fizičkih aktiva koja bi im u sklopu drugih napora omogućila da oduzmu kontrolu nad finansijskim sistemom od hazarskih gangstera. Kinezi su na to odgovorili pohranjivanjem više od 520 milijardi dolara u vrijednosnim papirima riznice SAD u posljednjih godinu i po dana.
Međutim, ni kineska komunistička vlada ni hazarska mafija nemaju pravo kontrole nad svjetskim finansijskim sistemom. Svi kriminalni dijelovi privatnog bankarskog sistema trebaju biti zatvoreni i nacionalizovani. Potrebno je i vratiti se istorijskoj normi državne kontrole nad valutom, njom ne treba da vladaju kako hazarski gangsteri tako ni kineski komunisti. Treba staviti pod kontrolu Federalni rezervni sistem (FRS), Evropsku centralnu banku i Banku Japana. Procjenjuje se da će za to biti potrebno oko hiljadu vojnika specijalnih jedinica.
Te ustanove se mogu staviti pod kontrolu tako da to ne nanese štetu stvarnoj ekonomiji. Osim toga oduzimanje aktiva, koje su hazarski banditi protivzakonito oteli od ljudi, će dovesti do neviđenog napretka. Samo u Japanu, zemlji sa 130 miliona stanovnika, hazarski gangsteri su tokom posljednjeg desetljeća oteli oko 100.000 dolara po stanovniku, a u SAD taj iznos otet od strane gangstera, koji su se predstavljali kao bankari centralne banke, je višestruko veći. Razumije se da oteti aktivi moraju biti vraćeni zakonitim vlasnicima, a to su obični građani, poreski obveznici širom svijeta. Policija i vojne ustanove u cijelom svijetu su dužni da uhapse lopove. Bankari glavnih centralnih banaka su dokazani prestupnici.
Pljačka se zasniva na privatizaciji centralnih banaka, koje bez pokrića štampaju novac. U njoj glavnu ulogu ima FRS, koji pomoću dolara kao svjetske rezervne valute preliva tuđa bogatstva. Same SAD stvaraju 20, a troše 40 odsto društvenog proizvoda svijeta. Svaki drugi njihov ručak je besplatan. I države su dužnici finansijske oligarhije. Dužničko ropstvo joj omogućava da upravlja i najmoćnijim državama svijeta. Tu praksu su na prelazu 13. u 14. vijek započeli venecijanski zelenaši, koji i jesu začetnici kapitalizma, preuzeli su je Englezi stvaranjem Centralne banke Engleske 1694., a nastavili Amerikanci osnivanjem FRS 1913. Novcem ovih banaka su finansirani ratovi, koji su glavni izvor bogaćenja te mafije.


Budućnost SAD

Na posljednjim predsjedničkim izborima vođen je žestoki ideološki rat.
U osnovi takozvane „svjetske finansijske krize“ je slom dolarske piramide Federalnog rezervnog sistema (FRS) SAD[29]. FRS je privatna firma, koja objedinjava 12 „federalnih banki“ u SAD i ima pravo da štampa američke dolare (USD), banknote i bezgotovinske virmane. Ona daje kredite i zajmove državi SAD, a i prodaje cijelom svijetu svoje USD kao robu, na veliko i na kredit, u zamjenu za stvarna materijalna dobra ili političke odluke.
Dolar FRS je do 1971. bio obezbjeđen zlatom, ali vlasnici štampača nisu odoljeli iskušenju da „potezom pera“ obezbjede blagostanje sebi i njima bliskim ljudima i organizacijama. Odustali su od slobodne razmjene dolara za zlato i pribjegli otvorenoj prevari. USD je 1971. objavljen za robu broj jedan na osnovu njegovog statusa osnovne svjetske rezervne valute. To znači da ga sve centralne banke (CB) moraju imati kao obezbjeđenje, ako hoće da budu banke, a svi trgovački ugovori o energentima trebaju biti isplaćivani u USD.
U cilju plasiranja ove robe na svjetsko tržište gospodari novca koriste šemu finansijske piramide, a kao sredstvo koriste SAD kao državu i druge koje su pod njihovim nadzorom, zatim vojne saveze, privatne banke, korporacije, medije (SMI), kao i društvene i naučne organizacije u cijelom svijetu.
Ali, svakoj finansijskoj piramidi dolazi kraj i upravo to se sada dešava s USD. Štampano ga je skoro dva puta više nego što je stvarno obezbjeđen. Piramida dugova i kreditā je na granici sloma, gigantski mjehur može pući svaki čas. Posljedice za cijeli svijet su nepredvidive.
Slom piramide dolara se može odgoditi na par desetljeća pljačkom bogatstava Rusije i njihovom predajom FRS preko brojnih posredničkih korporacija i banaka, kroz otvorenô i prikrivenô porobljavanje stanovništva Rusije. Potom se slom piramide može odgoditi pljačkom i uništenjem i drugih država kao što su Sirija, Iran, Indija i Kina. Prava pobuda današnjeg sveobuhvatnog hibridnog rata protiv Rusije je odgađanje sloma piramide. Svi ostali razlozi koji se navode su samo pusti izgovori, bacanje dimne zavjese. Putinova Rusija je zaustavila kretanje piramide i predložila plan postepenog, mirnog prelaza putem sporazumā na novi svjetski finansijski sistem sa brojnim nacionalnim emisionim centrima. Međutim, veliki dio svjetske finansijsko-političke elite taj predlog ne zadovoljava zato što bi ga slom piramide lišio blagostanja i stvarne vlasti. Mnogi iz nje su spremni da započnu svjetski termonuklearni rat  u nadi da će ga preživjeti i upravljati tim što ostane poslije njega. Svi vodeći zapadni mediji lažu, oni ocrnjuju Rusiju i njene saveznike provodeći politiku svojih gazda. Zadatak Rusije je da izbjegne rat i dočeka slom piramide, koji će sahraniti njene tvorce. Njihova vlast se danas zakulisno prostire na ogromnu razgranatu mrežu vazala, koje zovu svojim saveznicima. 
Rusija rasprodaje državne obveznice SAD. Prošle godine imala je 96,9 milijardi državnih papira SAD. Samo u februaru vlada Rusije je prodala skoro 10 milijardi. U oktobru je bila na 18. mjestu po obimu ulaganja u njih, sa 7,4 milijarde dolara[30].
Na vrhuncu svoje moći SAD su bile krajem prošlog vijeka[31]. Vanjski dug 1986. nije postojao, 1998. je bio dva triliona dolara, a sada iznosi 20 triliona. Za 18 godina uvećan je deset puta. Ta piramida duga će se jednog dana rasprsnuti i potresti cijelu zemlju i svijet. Globalni mediji, kojima upravljaju transnacionalne kompanije, sakrivaju probleme tog sistema, ne govore o njima. Sva dolarska piramida se mogla srušiti još 2008.
Rasni i etnički odnosi u SAD su vrlo složeni. Ove, 2016. godine faktički je započet rasni rat u SAD. Na ubistva afroamerikanaca, koja su vršili bijeli policajci, oni su odgovorili ubistvima policajaca. Te pobune u više gradova su ugušene, ali opasnost od novih sukoba visi u vazduhu.
U SAD postoje i razni takozvani finansijsko-ekonomski klasteri. Teksas je moćan vojno-industrijski i energetski sistem (nafta, gas), a Njujork živi od finansijskih spekulacija koje se provode ne samo na njujorškoj berzi već u cijelom finansijskom prostoru svijeta. Njihovi interesi ne samo da se ne podudaraju, već su često potpuno suprotni. Između njih izbijaju globalni ideološki i ekonomski sporovi. Dosta je visoka mogućnost raspada SAD na više, možda šest država. Najozbiljniji kandidat za odvajanje je zasad Teksas, koji je jedina nedotaciona od 50 država. U Teksasu je najviši životni standard i niska je inflacija. U njemu se nalazi veliki aerokosmički kompleks i vodeće američke naftne kompanije. Teksas je najveća, a po stanovništvu druga država SAD. Već je bio nezavisna država od 1836., a SAD se priključio 1846. godine.
Finansijsko-ekonomski i rasni problemi, kao i različiti interesi pojedinih regiona mogu dovesti do raspada SAD. Širom zemlje u toku su protesti protiv Trampa koje organizuje milijarder Džordž Soroš. Između ostalog, crni demokrati biju bijele republikance. Moguće je da će ti protesti biti sve jači sa približavanjem ustoličenja Trampa. Kalifornija je stub liberalnih vrijednosti, ona je sa svojih 55 elektorskih glasova glasala za Klinton. Sav tihookeanski zapad SAD je glasao za nju. U Kaliforniji traže da se 2018. održi referendum o njenom izlasku iz SAD. Inicijativna grupa Yes California istupa za „Celexit“, odvajanje ove države od SAD[32]. Na drugoj strani je Teksas, koji je glasao za Trampa. I Teksas hoće da provede referendum o izlasku iz SAD, ali prije Kalifornije – već sljedeće, 2017. godine. Oni mole Trampa da im pomogne da izađu iz sastava SAD. Trenutno građani 29 od 50 američkih država traže da one izađu iz sastava federacije. Moguće je da će i evropski regioni poći tim putem.
Amerikanci smatraju da Obama vodi zemlju raspadu, on jako podsjeća na Gorbačova. Nobelova nagrada za mir mu je data bez ikakvog osnova, sukobi u Afganistanu, Iraku, Libiji, Siriji, Ukrajini i drugim zemljama su teške optužbe protiv njega.  U SAD jačaju protestni pokreti. Na protestima u Vašingtonu 12. septembra 2009. protiv Obamine ekonomske politike bilo je 1,7 miliona ljudi. Narod smatra da živi loše, a da se sav program izlaska iz krize svodi na spasavanje velikih banaka.  
Svemoguće SAD će ponoviti sudbinu SSSR, raspašće se kao ideološka država. Ideologije su potpuno suprotne – sovjetska je bila komunistička (kolektivistička), američka je liberalistička (individualistička), ali gospodari ljudskih sudbina zaboravljaju da društveno-politički polovi ne mogu postojati odvojeni (kao što su nemogući i takozvani „jednopolni brakovi“), već u međusobnom dejstvu. Ličnost i društvo, pojedinac i zajednica treba da teže međusobnoj saglasnosti, ne mogu ići jedno bez drugog, tim više jedno protiv drugog. Čovjeku je potrebna sloboda, ali u društvu mora biti i reda. I pravde naravno, ona drži zemlje i gradove.
Moguće je više scenarija. Jedan je prenos političkog središta SAD iz Vašingtona u Teksas i stvaranje američke konfederacije koja ne bi obuhvatala sav prostor današnje savezne države. Drugi je građanski rat u cijeloj zemlji. Građani SAD (324 miliona) imaju u rukama 290 miliona komada vatrenog oružja. Imaju i teže oružje, minobacače i slično. Moguće je i da će Tramp kao jak predsjednik izmijeniti finansijsko-ekonomsku politiku, izvesti SAD iz NATO i da će se uslovi života građana poboljšati otvaranjem 20 miliona radnih mjesta, kako on obećava. Važno je promijeniti sistem vrijednosti, sa liberalnih preći na stare duhovno-moralne, koje bi omogućile obnovu društva i same ličnosti.
Banda Soroš/Klinton će učiniti sve da Tramp ne preuzme vlast. Preko masovnih nereda, koje pripremaju u više velikih gradova SAD, nastojaće da isposluju uvođenje vanrednog stanja u zemlji, što bi bio izgovor za odlaganje primopredaje vlasti. U Francuskoj je već drugu godinu na snazi vanredno stanje u cijeloj zemlji, to ne bi bila nikakva novost. Oland, koji nema nikakav ugled u društvu, na taj način može produžiti svoje punomoći. Vanredno stanje bi izazvalo nezadovoljstvo pristalica Trampa, a podržavaju ga vojska i specijalne službe! I to je još jedan činilac mogućeg građanskog rata. Mogući su ucjene i potkupljivanje izbornikā (elektorā) koji su dužni da glasaju za Trampa da glasaju za Klinton. Nije isključeno i da Tramp ponovi sudbinu Džona i Roberta Kenedija, koji je ubijen uoči svoje pobjede na predsjedničkim izborima. Ukoliko preuzme dužnost i postane predsjednik SAD pred Trampom stoji težak zadatak očuvanja države.   
U postojećim međunarodnim odnosima glavno je pitanje kako će se ostvarivati Trampova lozinka „Učiniti Ameriku ponovo velikom!“. Da li na račun drugih ili u saradnji i dogovoru s drugima? Od nestanka SSSR SAD nisu slušale nikoga, smatrale su da nemaju dostojnog sagovornika u svijetu. Rusija je bila ošamućena, a Kina još slaba.


SAD i NATO

SAD i mnoge druge zemlje članice NATO krivotvore istoriju – tok, rezultate i posljedice Drugog svjetskog rata, kao i bezbjednosna i druga pitanja savremenog svijeta[33]. Kao i 1970-'80-ih ponovo govore o „ruskoj opasnosti“. Osobenost današnjih optužbi je u tome što su činjenično netačne i politički neodržive. Planovi o ruskom munjevitom zauzimanju Baltika i Donbasa su izmišljeni. Nije dokazana ni optužba da su Rusi srušili melezijski avion na letu MN17. Naduvane su i tvrdnje o jačanju ruske vojne moći u Kalinjingradskoj oblasti, gdje se posebno ističu operativni raketni kompleksi Iskander.
NATO ne priznaje da su određene vojno-tehničke mjere Rusije odgovor na jačanje njegove djelatnosti na njenim i granicama Bjelorusije. Obavještajna djelatnost NATO-avijacije je uvećana 10 puta. U Istočnoj i Južnoj Evropi je sagrađeno 8 novih vojnih baza SAD i NATO, od toga 6 komandno-štabnih struktura i jedan centar upravljanja grupacijama VMS. U evropskoj zoni štab bloka namjerava da ojača avijacijsku, protivbrodsku, protivraketnu, obavještajnu i drugu djelatnost s korištenjem teške vojne tehnike, u toku koje se razrađuju operacije napadačkog karaktera protiv Rusije i Bjelorusije. Rukovodstvo NATO je 7. novembra 2016. objavilo da je spremno postrojiti 300.000 hiljada vojnika protiv Savezne države Rusije i Bjelorusije, što je 37 puta više od ranije najavljivanih 8.000. U ta dejstva će biti uključeno 16 država članica NATO.
Posebni oblici djelatnosti NATO u blizini granica Rusije i Bjelorusije su započeti znatno prije događajā u Ukrajini od februara 1914. Počev od 1999. po nalogu iz Vašingtona sastav NATO je uvećan za 75 odsto. U njega je primljeno 12 država. Ali, poslije toga sve države Saveza koje su potpisale DOVSE nisu ga ratifikovale, mada su to Rusija i druge zemlje-učesnice ugovora od bivših republika SSSR to učinile.
U martu 2014. 15 članica NATO je izvelo operaciju VVS na nebu zemalja Baltika. Ta provokaciona operacija se ostvaruje svakodnevno tokom cijele godine uz učešće 4 tipa avionā dvojne namjene, koji nose kako obično tako i nuklearno oružje sve tri nuklearne države Zapada: V. Britanije, SAD i Francuske. Njima treba vrlo malo vremena da dolete do Minska ili Petrograda.
U septembru 2009. Obama je objavio ostvarenje novog programa SAD o postavljanju evropskog dijela globalne infrastrukture PRO, koja otvara drugu globalnu trku u naoružanju – trku udarnih protivraketnih sistema. U martu 2011. SAD su poslale prvi brod opremljen BIUS PRO Idžis prema obalama Evrope. Od tada se ti brodovi stalno nalaze u evropskim morima od Crnog mora do Baltika i Barencovog mora.
U maju 2012. države NATO su na skupu u Čikagu stvorile „čikašku triadu“ – operativnu zajednicu raketnonuklearnih, protivraketnih i klasičnih vrsta oružja, usmjerenih uglavnom protiv Saveznih država Rusije i Bjelorusije. Značajan dio ove triade ulazi u sredstva prvog baziranja prema  ove dvije zemlje.
NATO se ni na koji način nije prilagodio novoj stvarnosti. Zapadni novinari i vojni stručnjaci dižu galamu o namjeri primjene ruskog nuklearnog oružja preko filmova i internet-scenarijā da bi prikrili opasnu nuklearnu politiku SAD. One već 5 godina bez dokazā optužuju Rusiju za narušavanje ugovora o uništenju raketa srednjeg i kratkog dometa. Optužuju je i za izgradnju nove rakete, mada ona nije zabranjena nikakvim ugovorom. „Zabrinuti“ su i zbog isporuke ZRK S-300 Iranu, mada ni to nije zabranjeno nikakvim međunarodnim odlukama. Istovremeno SAD slične sisteme postavljaju u 13 država. Pritom Pentagon zameće podatke o postavljanju evropskog dijela svog globalnog sistema PRO da bi pokazao neku spremnost da ga završi poslije 2022., mada će se ti sistemi praviti čak i poslije 2030. Ističu da SAD odustaju od izgradnje svoje RLS PRO u Češkoj, mada se zna da se umjesto nje pojavio operativni kompleks američkog sistema PRO u bazi rumunskih VVS u Divoselu, a od marta 2011. američki ratni brodovi s BIUS Idžis se stalno nalaze u morima oko Evrope. 
SAD najmanje do kraja ovog vijeka namjeravaju da provode strategiju prvog nuklearnog udara. S druge strane, mnogi američki stručnjaci potpuno nepravilno tumače rusku strategiju, koja ne sadrži primjenu nuklearnog oružja u prvom udaru, da bi tako prikrili agresivnu vojnu doktrinu Vašingtona.
Za vrijeme Obame uništeno je neuporedivo manje nuklearnih glava nego za vladavine tri njegova prethodnika. Obama je uništio 507 jedinica, a oba Buša 14.801, 29 puta više. Ali je potrošio više sredstava za modernizaciju nuklearnog oružja više nego prethodni predsjednici, mada je priznao da ga SAD imaju i previše. 
Nakon smjene vlasti u Ukrajini februara 2014., koju su vodile specijalne službe SAD i njihovih saveznika, i uspostavljanja nove vlasti izuzetno neprijateljske prema Rusiji, dalje se mijenja nuklearna strategija SAD u još opasnijem pravcu. Obama je odustao od strategije najmanjeg nuklearnog obuzdavanja i snižavanja bojne gotovosti, na što su ga pozivali mnogi stručnjaci i bivši generali. Nije prešao sa stare strategije uzajamnog uništenja na strategiju uzajamne bezbjednosti. Nije odustao od strategije prvog udara. Nije odustao ni od strategije upozoravajućeg udara, što snižava prag primjene raketno-nuklearnog oružja. Američki vojno-politički krugovi široko razmatraju mogućnost započinjanja ograničenog nuklearnog rata. Istovremeno razmatraju mogućnost primjene malih nuklearnih aviobombi od 0,3 do 50 kt.
Predizborni programi obe stranke, Demokratske i Republikanske, predviđaju dalju modernizaciju nuklearnog oružja. Obamina vlada je planirala da u narednih 15 godina izgradi novu modernizovanu stratešku triadu. Nove aviobombe, čije je ispitivanje završeno u oktobru 2015., mogu vršiti kako taktičke tako i strateške zadatke. One su namijenjene za nanošenje prvog udara po Rusiji. Za njihovo nošenje grade se novi bombarderi.
Da bi prikrio svoje oružane terorističke grupacije u Iraku i Siriji, koje su stvorile specijalne službe SAD, Bijeli dom je izmislio izraz „umjerena oružana opozicija“, kojeg uopšte nema u međunarodnim pravnim dokumentima. Vlasti SAD krivotvore čak i međunarodno pravo, koje navodno dozvoljava svakoj državi da se bori protiv terorista  u drugoj bez dozvole njenih zakonitih vlasti.
 Umjesto ujedinjenja snaga u borbi s terorizmom, kao najvećim zlom, NATO je Rusiju proglasiuo za najveću prijetnju i jača svoju vojsku na njenim granicama. Pod tim izgovorom je uvećao svoj budžet za 26 milijardi dolara, koji sada iznosi 928 milijardi. Vojni budžet NATO je veći nego svih ostalih zemalja zajedno. Ove, 2016. godine budžet SAD je 622 milijarde dolara,  Kine 191,7, V. Britanije 53,8, Indije 50,7, Saudijske Arabije 48,7 i Rusije 48,5 milijardi[34]. Dok SAD i jedan broj njihovih satelita iz NATO nastoje da svijet uvuku u novu trku u naoružanju, u protivraketnoj odbrani i udarnim kosmičkim sistemima, i pokreću zamajac novog razdoblja „hladnog rata“, Rusija i njeni saveznici moraju razraditi svoju vojnu politiku koja će im jamčiti bezbjednost. Učestali su pokušaji nezakonite smjene vlasti na postsovjetskom prostoru, pojačan je masovni rast vojnih snaga na granicama Rusije i zemalja ODKB, potpuno je zaustavljeno rješavanje 15 problema u oblasti kontrole oružja između SAD i Rusije, rastu razmjere i dužina finansijsko-ekonomskih sankcija protiv Rusije, oštro je ojačala ratnohuškačka retorika protiv nje. Treba obezbjediti povlačenje taktičkog nuklearnog oružja SAD iz Evrope i azijskog dijela Turske, postići ugovor o ograničenju sistemā PRO (zatvoriti baze u Rumuniji i Poljskoj), tražiti povlačenje vojske raspoređene u Evropi poslije 1. aprila 2014. i preduzeti čitav niz drugih mjera. Novom predsjedniku SAD treba predložiti rusko-američki skup o kontroli naoružanja, već u februaru-martu 2017., jer se krivicom Obamine vlade nakupilo najmanje 15 neriješenih problema. Pobjeda Hilari Klinton bi odvela njihovom daljem otežavanju, ucjenjivanju Rusije ratom. 
Treba predložiti novo savjetovanje o bezbjednosti i saradnji svih evropskih država, SAD i Kanade, koje bi se održalo možda u Beogradu ili Ženevi 2018. g. i okončalo opasno vojno suparništvo na kontinentu izazvano djelovanjem vodećih zemalja NATO. Rusiji nisu potrebni neprijatelji već prijatelji.
Ruska vojska treba da bude opremljena sa najmanje 70 odsto savremenim oružjem i tehnikom do 2021. godine[35]. Sada ima 384.000 vojnikā po ugovoru. Danas je ona jača od svakog mogućeg napadača, ali još mnogo treba da uradi na jačanju svoje nuklearne trijade, usavršavanja sistema SPRN, u Vezdušno-kosmičkim vojskama, još više na moru i u kopnenoj vojsci, kao i u usavršavanju sistema izviđanja i veze.      


SAD i EU

Vladajuće liberalne evropske elite su u panici, a konzervativci likuju. Liberali u pobjedi Trampa vide daleko veću opasnost nego u izlasku Britanije iz EU. Stvarna opasnost svijetu je prijetila od zapadnih elita koje su s trockističkom opsjednutošću nastojale da „izvezu“ „demokratsku revoluciju“ u cijeli svijet. Poslije Brexita i sa izborom Trampa evro-projekt ulazi u ozbiljnu krizu. 
Nijemci smatraju da je njihova zemlja od dvije isturene države nakon Hladnog rata postala „sila u središtu evropskog prostora“[36], koji oni ne doživljavaju samo kao geografski, već i politički, privredni i duhovni. Njihove želje su uvijek bile velike. Svoj rastući uticaj bi da spoje s odgovornošću (za druge). To je Njemačkoj omogućilo proširenje na Istok u dva talasa i istovremeno postepeno bezbjednosno i političko povlačenje SAD iz Evrope. Imajući u vidu pad moći SAD i činjenicu da „Sjedinjene Države Evrope“ nisu stvorene, Njemačka ima namjeru da uredi Evropu ako ne kao svjetsku onda kao regionalnu silu. Svjesni toga da se „evropska porodica“ raspada Nijemci nastoje da od SAD preuzmu ulogu brižnog oca. Čudovišna, ničim opravdana rusofobija im služi da brane savez koji su stvorili manje-više nasilnim preuzimanjem niza slovenskih i pravoslavnih zemalja nakon raspada socijalističke zajednice i SSSR.
Budući da je politička moć proizvod ekonomske, vojne i kulturne, za Njemačku je kulturna moć na dugi rok veći problem od ekonomske i vojne. Kulturna, „meka moć“ nasuprot njima ne djeluje prinudom, već privlačenjem. Njemačko obrazovanje i nauka, umjetnost i filosofija imaju nesumnjivu vrijednost, ali zemlje i narodi Istočne Evrope pripadaju jednoj drugoj civilizaciji i kulturi, koje ona neće moći odvojiti od njihovog istinskog središta – Rusije. Još je Makinder 1919. pisao da je ključ za razumijevanje stanja u Istočnoj Evropi „njemačka težnja da zagospodare nad Slovenima“[37]. Beč i Berlin su podignuti na zemlji koja je u ranom srednjem vijeku pripadala Slovenima, oni su bili prvi korak Nijemaca u pohodu na Istok. Hitler je pisao da  „slovenskom narodu nedostaju državotvorne snage“[38], a posebno Rusiji, o kojoj su se brinuli pripadnici stranih naroda. Posebno su baltički Germani, po njemu, određivali zamisao i sklop ruske države. Da li su se Nijemci odrekli te težnje? Nacističku vlast u Ukrajini, koja je uspostavljena nasilnim prevratom 22. februara 2014., prve su priznale Švedska i Njemačka, a za njima SAD i druge zemlje. Njemačka je bila pogonska snaga i u rušenju Jugoslavije. Naoružavala je kleronaciste u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovi i Metohiji, a Bosnu i Hercegovinu je zajedno sa drugim zemljama Evropske zajednice i SAD priznala 6. aprila 1992., na godišnjicu napada Hitlerove vojske na Jugoslaviju.
Zapadni susjedi Rusije se ubrzano povezuju s NATO. Njemačka predlaže da zemlje EU uvećaju rashode za odbranu i teži stvaranju evropske vojske.
Da li će SAD braniti i čuvati „dostignuća“ Zapada ostvarena nakon Hladnog rata u Evropi pokazaće vrijeme. Može se pretpostaviti da će doći do izvjesnog otrežnjenja, da „ruska prijetnja“ nije imperijalna volja jedne povampirene sile već legitimno pravo vodeće slovenske i pravoslavne zemlje da živi u miru i saradnji sa bratskim narodima i svojim susjedima. Zapad je opasao Rusiju vojnim bazama NATO pakta, na vlast doveo profašističke ili otvoreno fašističke snage (Pribaltik, Ukrajina i druge) i zahtijeva da se tu ništa ne mijenja. To stanje je neodrživo, SAD će morati mijenjati svoju politiku prema Rusiji i samim tim i prema Evropskoj uniji. 
Predsjednik Njemačke Joahim Gauk je pozvao da se zaustavi primanje novih članova u EU dok se ne utvrde dalji ciljevi, dok se ne čuje mišljenje Evropljana koji se ne osjećaju „građanima svijeta“[39] (kandidati za stupanje u EU sada su Island, Turska, Makedonija, Crna Gora i Srbija). Njega brine to što mnogi, usljed prijema koji je bio prebrz, kasne za  Njemačkom. Gauk smatra da na ravni država treba riješiti probleme koje mogu one same. Stanovništvo treba ubijediti da „jedinstvena Evropa čvrsto stoji na  vrijednostima slobode, demokratije, mira i vladavine prava“, jer mnogi Evropljani ne mogu da se snađu u svijetu sveopšte globalizacije. Ljudima trebaju dom, otadžbina i osjećaj neke pripadnosti. Pri tom je podsjetio na pobjedu Trampa na izborima u SAD. Liberalni voz je ostao bez goriva.
Poslije Brexita i izbora Trampa za predsjednika SAD treći udar diktaturi bankara londonskog Sitija i njujorškog Vol-strita[40] zadala je Italija. Ona se priključila svjetskom ustanku „zaboravljenih građana“. Birači su odbacili ustavnu reformu, sa 60 odsto protiv, koju su im nametali EU i investicioni bankari. Ta reforma bi pretvorila parlament u prostog izvršioca naređenjā iz Evropske komisije u Briselu i Evropske centralne banke (ECB) u Frankfurtu. Izmjena ustava bi usredsredila vlast u rukama predsjednika vlade i izjednačila evropsko zakonodavstvo s ustavnim zakonodavstvom Italije. Ona bi premijeru dala punomoćja da ostvaruje planove EU za podršku sistemski značajnim evropskim bankama. Ti planovi su otvoreno fašistički. Megabanka JP Morgan se 2013. žalila da su mjere za suprotstavljanje fašizmu, utvrđene u poratnom ustavu Italije, bile glavna prepreka za centralizovenu kontrolu EU nad finansijskim sistemom Evrope. Glasanje protiv izmjenā ustava je razorni poraz fašizma EU. Ono je prvenstveno poraz britanske krune i londonskog Sitija, idejnih začetnika EU. To je bio i izraz otpora deindustrijalizaciji, koja je zahvatila Italiju od 1992., a čije su glavne žrtve bili radnici. 
Deindustrijalizacija je osnovni uzrok krize italijanskih banaka. Na njihovom  bilansu se nalaze problematični krediti od 360 milijardi evra, što je više od njihovog ukupnog kapitala. Tržišna vrijednost tih kredita je samo 20 odsto njihove nominalne vrijednosti. Zato bi sve italijanske banke trenutno propale u slučaju njihovog prevrednovanja po tržišnoj vrijednosti. Italijanska vlada je u decembru prošle godine po pravilima EU „spasila“ neke od banaka na račun vlasnikā njihovih obligacija („bail-in“) pretvorivši ih u akcije koje ništa ne vrijede. Vlasnici većine obligacija italijanskih banaka su obični penzioneri. Ta konfiskacija je izazvala pobunu birača. Konfiskacioni model „spasavanja“ banaka, koji koristi EU je poguban za vlade država-članica. Postoji opasnost od širenja finansijske krize na cijeli svjetski finansijski sistem, posebno preko Deutsche bank, koja je krupni kreditor Italije i kontraagent u trgovini derivatima za italijanske i sve druge sistemski značajne banke svijeta. 
Protesti u Varšavi započeti 16. decembra 2016. radi pokušaja promjene načina rada novinarā u skupštini su povezani sa borbom dvije elitne grupe – globalistā Donalda Tuska i nacionalistā-konzervativaca Jaroslava Kačinjskog[41]. Vlast provodi desno-nacionalističku politiku u skladu sa evropskim strujanjima i promjenama u Italiji, Francuskoj, Bugarskoj, Mađarskoj i izborima u SAD. Moguće su promjene i u Njemačkoj. Grupe Kačinjskog i Tuska su se žestoko sukobile za izbor strategije razvoja. Rusofobija je u poljskoj politici nasljeđe, bilo koja strana da pobijedi biće rusofobska u većem ili manjem stepenu.  
U vezi sa terorističkim aktom u Berlinu 19. decembra 2016., u kom je pod točkovima teretnog kamiona poginulo 12 i ranjeno 50 ljudi, po cijeloj Njemačkoj je prošao talas protestā u kojima narod poziva Angelu Merkel da napusti vlast. Njemački vladajući blok HDS-HSS se upustio u borbu sankcijama protiv Rusije umjesto da se zajedno s njom borio protiv terorizma, koji prijeti i samoj Njemačkoj. Slijepa, bespogovorna poslušnost Obami će zapečatiti političku sudbinu te vlade.


SAD i Rusija

Ruska „peta kolona“ se zasad ne izjašnjava u vezi pobjede Trampa, za razliku od svoje starije zapadne „braće po pameti“. Vrijeme liberalizma u svijetu prolazi, on je izvršio svoj zadatak za svjetsku elitu tokom proteklih 30 godina. Opljačkana je ogromna masa ljudi, uključujući socijalističke zemlje. Počinje novo doba u kom su liberali nepotrebni.  To je vrijeme takozvanog „novog nacionalizma“, „konzervativne revolucije“ ne samo u slobodnim (Rusija, Kina) i vazalnim zemljama (V. Britanija, Francuska, Njemačka), već i u samim SAD. Liberalni poredak puca. Evropljani su počeli govoriti drugačije ne samo o Trampu, već i o Putinu. Miševi su počeli da se izvinjavaju. Borba u vrhu svjetske elite teče odavno, sa Trampom ona je izbila na površinu. U Rusiji liberalizam je umro još između 1910. i 1920., uoči i tokom Prvog svjetskog rata i građanskog rata u zemlji. 
Glavni izvor sukoba SAD i Rusije od završetka Hladnog rata je težnja Amerike da uspostavi „dominaciju širokog spektra“, pravo te zemlje da zbog svoje „izuzetnosti“ bude prisutna svuda i u svakom trenutke, istovremeno osporavajući drugima pravo da imaju svoje posebne interese. Sa Trampom SAD će tražiti modus vivendi, a to daje nadu da neće doći do najgoreg ishoda – sudara ove dvije najveće vojne sile svijeta. 
Svoju izuzetnost SAD u spoljnopolitičkim strategijama primjenjuju od V. Vilsona 1919., kada su se zalagale za Društvo naroda. U međuratno vrijeme su se vratile izolacionizmu, a u Drugom svjetskom ratu obnavljaju politiku izuzetnosti, koju nastavljaju u Hladnom ratu predstavljajući se kao vođa i zaštitnik „slobodnog svijeta“. Korijeni te politike su u psihologiji puritanaca, koji su doseljavajući se od 17. vijeka iz Evrope namjeravali da naprave „novi Jerusalim“. Po njihovoj zamisli to bi bila teokratska država, koja bi iskupila grijehe Evrope, a ta namjera se ostvaruje i kroz misao o „predodređenoj sudbini“ – proširenju SAD do Tihog okeana.
Zapadni mediji su objavili da je na izborima u SAD pobijedio Putin. Posebno su optuživali telekanal Russia Today (RT) za pristrasnost. Odnos SAD prema Rusiji, neuspio pokušaj da je kao i svoje najbliže „saveznike“ (Njemačku, Japan i druge) pretvore u vazala, je tokom Obamine administracije 2008-'16. doveo svijet na ivicu svjetskog rata (Ukrajina, Sirija). Zapadne elite su obnovile i ojačale rusofobiju kao svoje istorijsko oružje proizvodnje neprijatelja da bi sakrile vlastitu krizu od očiju naroda[42]. Našavši se u teškom položaju američka vladajuća vrhuška je optuživala druge, dežurni krivac je bila Rusija.
Zapad vodi hibridni rat protiv Rusije[43]. On je nastavak rata koji je vođen protiv SSSR. Hibridni rat čini cjelina sredstava i načina u koju ulaze vojna, političko-diplomatska, finansijsko-ekonomska, informaciono-psihološka, informaciono-tehnička sredstva i metodi, obojene revolucije i terorizam (Игорь Н. Панарин, Гибридная война против России и СССР 1816-2016 гг.). Glavni neprijatelj Rusije su anglosaksonske zemlje, predvođene Velikom Britanijom i SAD. Uviđajući da Rusiju ne mogu pobijediti vojno njeni neprijatelji protiv nje već dugo vode tajni, hibridni rat.
Sam Tramp je više puta isticao da treba obnoviti prijateljske odnose s njom. Rasprava o odnosima s Rusijom je bila češća tema njegovih sporova s H. Klinton nego američki državni dug, porezi i zdravstvo. Pobjeda Trampa daje nadu na uspostavljanje dobrosusjedskih odnosa dvije velike hrišćanske zemlje, protestantsko-katoličkih SAD i pravoslavne Rusije. Ali, ne treba gajiti iluzije; u SAd će 20. januara 2017. na vlast doći kudikamo jači predsjednik nego što je sadašnji, koji će snažno zastupati interese svoje zemlje. Oni će se u koječemu podudarati sa interesima Rusije, ali mnoge duboke suprotnosti među njima će ostati. Vertikala vlasti u SAD će ojačati, za šta Rusija treba biti spremna.
U prvih sto dana svoje vladavine Tramp namjerava voditi borbu protiv kiberkriminala (obezbjeđenje vojne i sve druge životno važne infrastrukture protiv kibernapada), korupcije (lobizam bivših činovnika u Vašingtonu), prekinuti nezakonitu migraciju i ukinuti štetne trgovačke sporazume.
Sa Trampom će doći do preispitivanja šta je osnovni nacionalni interes SAD, to je već počelo[44]. On je protivnik zaoštravanja odnosa s Rusijom, što je činila sadašnja vlast. Već je dao na znanje da je borba protiv terorizma glavni zadatak u Siriji, a ne svrgavanje Asada s vlasti. Ni zaoštravanje odnosa s Rusijom preko Ukrajine nije interes SAD. To znači da će one voditi drukčiju politiku ne samo prema Ukrajini, već i Evropi.
Pobjeda Trampa može omogućiti da se usaglase vanjska politika i unutrašnje stanje u SAD[45]. Narod i elita različito doživljavaju vanjsku politiku. Tramp pripada dijelu američke elite koji je za pragmatičnu vanjsku politiku ne držeći se koncepcije globalizacije, koja je kroz nasilno uvođenje „demokratije“ u stranim zemljama dovela svijet na ivicu termonuklearnog rata. SAD će i ubuduće djelovati, ali samo tamo gdje vide svoje konkretne interese. One jednostavno više nemaju sredstava da se razbacuju silom po cijelom svijetu, moraće smanjiti podršku svojim saveznicima. Borba elitnih grupa u SAD je tek počela. Mogućnost dogovora sa SAD zavisi od ishoda te borbe. Nije isključeno da će biti moguć dogovor između velikih sila (SAD, Rusija, Kina) o razgraničenju oblastī uticaja. Razne oblasti će se vezati za velike sile, mada će SAD nastojati da očuvaju položaj vodeće. U njima je unutrašnje stanje napostojano i neizvjesno. Može se očekivati da će Rusija i Kina čekati da vide šta će preduzeti nova američka vlast. U Ukrajini i Siriji ni Rusija ni SAD ne vladaju u potpunosti stanjem, te dvije zemlje su žarišne tačke sukoba.
U vrijeme početka „preopterećenosti“ rusko-američkih odnosa predsjednik Rusije je bio Medvedev (2008-'12). Bijeli dom je svjesno ograničavao veze s Putinom u nadi da će ga Medvedev smijeniti s dužnosti predsjednika vlade i da će se Rusija usmjeriti prema Zapadu i nastojati da postane članica NATO. Politička elita SAD je svoju zemlju vidjela kao središte svijeta i nadala se da će to u Rusiji shvatiti. Sve to je palo u vodu kada se Putin 2012. vratio na dužnost predsjednika Rusije.
Rusija je kudikamo slabija nego što je bio SSSR. Sa njegovim raspadom ona je izgubila tri do četiri vijeka svoje imperijske istorije. Prijetnje Rusiji izbijaju duž cijele njene granice duge oko 20 hiljada kilometara. Sa Zapada približava joj se NATO, s juga islamski radikali, a na jugoistoku stotine miliona stanovnika azijskih zemalja mogu s lakoćom naseliti ogromne, skoro puste prostore ruskog Dalekog Istoka i Sibira.
Kao velika država s bujnom prošlošću Rusija za sebe traži mjesto ravnopravnog učesnika savremenog života, a ne vazala u poretku postrojenom po američkim aršinima. Čitava istorija pokazuje da Rusija ne može postati članica NATO. Ruski carevi su u blatištima gradili nove veleljepne gradove i luke (Petrograd, Odesa), koji su je izvodili na svjetska prostranstva. Dva i po vijeka ropstva pod Mongolo-Тatarima (1238-1480) nisu uništila ruski duh. Švedski kralj Karlo Dvanaesti je vjerovao da će Rusiji nametnuti švedski poredak, ali se iz nje morao povlačiti jer su seljaci spaljivali ljetinu da ne bi pala u ruke vojsci osvajača, tako stigao na jug zemlje, u Ukrajinu, i tu je poražen u Poltavskoj bici 1709. Nisu bolje prošle ni Napoleonova i Hitlerova vojska. Rusija je tokom čitave svoje istorije, vijekovima vodila skoro neprekidne, teške ratove sa susjedima za očuvanje svoje slobode. Danas su joj prijetnja zapadni neofašizam i radikalni islam. Prvi nastupa pod plaštom širenja demokratije i ljudskih prava, a drugi u licu kalifata, navodno istinske muslimanske države. To su dva udružena neprijatelja krajnje opasna za opstanak čitave slovensko-pravoslavne civilizacije i mira u svijetu.
Rusija se ne može uključiti u međunarodni poredak po tuđim, njoj stranim zamislima i mjerilima. Ona se ne može promijeniti, hiljadu godina pravoslavlja su je učinile osobenоm, moćnоm državоm, koja je stub i oslonac čitave jedne velike civilizacije. Rusko društvo je vrlo složeno, jedinstveno u svijetu. U Rusiji već vijekovima živi više od sto naroda, koji pripadaju raznim kulturama. I u SAD počinju da shvataju da se novi međunarodni poredak može graditi samo uz poštovanje i očuvanje istorijskog dostojanstva Rusije. To isključuje svaki pokušaj nasilnog, vojnog rješenja.  
Obamina administracija je započela novi Hladni rat, pokušavala je da guši rusku privredu i društvo sankcijama zbog navodne aneksije Krima, kojom je Rusija tobože narušila međunarodno pravo. Krajnji cilj je bio razaranje same ruske države. Takav razvoj događaja nije u interesu bilo koga razumnog, pa ni samih SAD, čija elita je išla tim putem. Rusija bi bila nova Jugoslavija, sa beskonačnim krvavim obračunima narodā koji žive u njoj na ogromnom prostoru od Njemačke do Japana. Nemogućnost vojnog rješenja sukoba u Ukrajini zahtijeva političko, diplomatsko rješavanje problema. Izlazak NATO na istočnu granicu Ukrajine bi teško ugrozio bezbjednost Rusije i same njene prestonice Moskve. NATO stratezi ubjeđuju Rusiju da je ne namjeravaju napadati, što je bezočna laž.
Slično stanje je  u Siriji. Putin je na početku svoje vladavine, 2001. u SAD tražio mogućeg saveznika, prvenstveno u borbi s islamskim ekstremistima. Ali od „narandžaste revolucije“ u Ukrajini 2004. on je uvidio da SAD nastoje da oslabe Rusiju. To ga je natjeralo da saveznike traži na drugoj strani, u prvom redu u Kini. Popravljanje odnosa SAD i Rusije je moguće, ali ono će biti teže nego 2001. Pokušaji SAD i Zapada da silom odvoje Krim od Rusije i vrate ga Ukrajini mogu dovesti do svjetskog rata.
Same SAD se nalaze pod vlašću Britanske imperije i Vol-strita[46], a od 2001. postale su zemlja bezakonja, koja gura svijet u nikome potreban termonuklearni rat. Sa ukidanjem zakonitosti počelo je rušenje privrede SAD. Od tada stanje je sve gore. Treba izaći ispod vlasti Britanske imperije. Obama nije istinski predsjednik, on je samo marioneta za ostvarivanje tuđih interesa. Vol-strit je projekt finansijskog dijela britanske agenture i upravo on razara SAD. Sjeveroatlantski, američki sistem (Angloamerika – SAD, Kanada i Evropska Unija) je bankrot; investicioni sistem Britanske imperije i Vol-strit, koji je njen dio,  to mogu postati u svakom trenutku. Od krize 2008. Buš, a potom Obama spasavaju bankrote na račun građana SAD. To je razorilo privredu SAD. Tu politiku treba napustiti. Američka privreda je u padu još od ubistva Džona Kenedija 1963, odnosna od početka rata u Vijetnamu - već više od 50 godina. Od tada u SAD nema nikakvog stvarnog privrednog rasta. Mada je jedan dio ljudi postao bogatiji većina naroda živi u ozbiljnim teškoćama. Visoka je nezaposlenost, a primanja zaposlenih i uslovi života su srazmjerno niski. Dvije najbogatije države SAD – Teksas i Kalifornija su na granici uništenja, preduzeća se zatvaraju. Sva industrija se preselila iz SAD u inostranstvo u potrazi za jeftinijom radnom snagom i sirovinama. Britanija je imperija, a ne prosto država. Ona kontroliše cijelu Afriku, a preko evra i veliki dio Evrope. SAD je potreban istinski predsjednik, koji bi obnovio nezavisnost zemlje. 
Nasuprot sjeveroatlantskom angloameričkom sistemu, odnosno regionu, s druge strane je evroazijski dio svijeta. Čak je i Rusija samo spona u lancu koji čine dva suprotstavljena gigantska regiona Zemlje. Evroazijski region je bogat. To su Rusija, Kina, Indija i druge zemlje. Ove zemlje se postojano razvijaju od 1960-ih godina, ne računajući 1990-te u Rusiji nakon sloma SSSR.   
Spasavanje bankrota na račun ulagača i dioničara može dovesti do potpunog kolapsa ekonomije SAD, potpunog sloma finansijskog sistema,  a ne samo depresije. SAD usljed geoklimatskih promjena, ulaska Sunca u takozvano „mirno razdoblje“ očekuju i velike suše. Zapadni, transatlantski sistem, odnosno dio svijeta izlaz iz sve izvjesnijeg kolapsa traži u narušavanju ravnoteže sa evroazijskim sistemom. Kontrola Ukrajine bi bila nokaut za Rusiju. U tom leži opasnost od termonuklearnog rata SAD i Rusije, sjeveroatlantskog i evroazijskog regiona svijeta. Jedini način opstanka britanske imperije je da i dalje pljačka i uništava Evroaziju u kojoj živi pet milijardi ljudi. Ukrajina je upaljač za nuklerani rat. Državni prevrat u njoj su izvršili nacisti, uz podršku vlade SAD.  Rat bi bio sudar dva regiona svijeta – sjeveroatlantskog i evroazijskog.
Sjeveroatlantski nadnacionalni subjekt nastaje tokom moderne[47]. Anglosaksonci u politici rade kao šahista koji sav svijet posmatra kao šahovsku tablu. Oni pažljivo izučavaju svoje protivnike, duhovnu narav narodā i njihovih vlasti, proračunato ih pomiču po tabli. Englezi upravo tako već vijekovima rade protiv Rusije. Poslije pobjede nad Špancima Anglosaksonci su se postojano kretali na Istok preko Francuske (Napoleon) i Njemačke (car Vilhelm Drugi i Hitler) do Rusije. Nosioci sjeveroatlantskog razvoja u 19. vijeku su bili Anglosaksonci, a evroazijskog Rusi. Veliki ciklusi Evroazije i sjeveroatlantsko-evroazijski raskol su imali daleko veću ulogu u istoriji nego rimsko-konstantinopoljski. U Prvom svjetskom ratu saveznici-Britanci su ratovali s Njemačkom, a igrali protiv Rusije. To su Rusi uvidjeli tek 1917. – kada je bilo kasno. Sve to se ponovilo i 1941. i 1991. Taj 400-godišnji pohod Anglosaksonaca na Istok završen je 1989. predajom rukovodstva SSSR. U svim ovim sukobima ogromnu ulogu su imali tajni rat, kapital i pljačkaški pohodi protestanata. Oni su najviše judaizovani hrišćani, ako su uopšte hrišćani. Rusija je uvijek, osim u vrijeme Staljina, gubila u sukobu sa Anglosaksoncima jer nije uviđala njihovu pokvarenost. Krajnje je vrijeme da iz tog iskustva nešto nauči.    
U američko-ruskim odnosima je najvažnije izvesti ih iz krize i riješiti pitanja globalne bezbjednosti, što je moguće samo na osnovama ravnopravnosti, međusobnog uvažavanja i nemiješanja u unutrašnje poslove druge strane. Tu ne treba imati  nikakve iluzije. Između ove dvije zemlje postoje i biće i dalje brojna duboka protivrječja. Klinton bi pokušala da ih riješi kroz sukobe silom, s Trampom ta vjerovatnoća je manja. Stvarno poboljšanje odnosa će biti moguće samo kada Rusija bude sila kakav je bio SSSR ne samo vojno, već i ekonomski i politički. U svijetu kakav jeste uvažavanje se može steći samo snagom. U svakom slučaju pobjeda Trampa je manje zlo za Rusiju. Ona ne smije gubiti vrijeme, ionako je već proigrala skoro dvadeset godina.
Rusiji i SAD je potrebna pragmatična saradnja na obostranu korist, ali i u interesu mira i bezbjednosti u cijelom svijetu. Posebno je potrebno objedinjavanje naporā u borbi protiv glavnog neprijatelja savremenog svijeta – međunarodnog terorizma i ekstremizma[48]. U tom svjetlu treba vidjeti i pitanje rješavanja sukoba u Siriji. SAD i Rusija zajedno sa drugim zemljama mogu uništiti terorističku „Islamsku državu“.
U posljednje vrijeme i Zbignjev Bžežinski govori o tome šta treba raditi. On tvrdi da Tramp ide dobrim putem, da s Rusijom treba uspostaviti saradnju da bi ona konačno od komunističke postala demokratska zemlja i jedna od tri vodeće države svijeta, uz SAD i Kinu[49]. Smetnju „demokratizaciji“ Rusije on vidi u Putinu. Šta to znači? Zemlja bez vladara, u kojoj bi „demokratizaciju“ podržale stotine zapadnih nevladinih organizacija bi se našla u haosu koji bi je odveo u propast. A to i jeste cilj zapadnih neofašista. „Demokratija“ je mamac na koji se SSSR uhvatio, a i sama Rusija samo što se nije raspala krajem 1990-ih. 
Hapšenje ministra ekonomskog razvoja Alekseja Uljukaeva zbog primanja mita govori da se i u Rusiji mogu očekivati skore promjene u vezi s izborom Trampa. Liberalni klan u finansijsko-ekonomskom bloku ruske vlade gubi podršku koju je imao sa Zapada, a to znači da slabi negov položaj u zemlji. U toku je istraga u Rosnano, državnoj korporaciji za nanotehnologije. Njom rukovodi Anatolij Čubais, čovjek koji je proveo pogubne liberalne reforme 1990-ih, odnosno pljačku državne i narodne imovine. Istovremeno je Majklu Mekfolu, bivšem ambasadoru SAD, bliskom Hilari Klinton, zabranjen ulaz u Rusiju. Sve to se dešava na fonu djelovanja socijalno-ekonomskog bloka države, koji čitavim nizom mjera metodično zemlju vodi ka majdanu. Stvarni dohoci građana su u padu još od ljeta 2013. Pobjeda Hilari Klinton, koja je smatrana sigurnom, bi po mišljenju liberala zahtijevala promjenu politike Rusije, da ne bi došlo do rata sa nadmoćnom vojskom NATO. Tu promjenu oni bi proveli prevremenim predsjedničkim izborima 2017., odstranjenjem Putina s te dužnosti i izborom odgovarajuće osobe. Zapadni finansijski spekulanti, koje je predstavljala Klinton, su namjeravali da se domognu ruskih kapitala izazivanjem haosa u zemlji i njihovim bijegom u „mirnu luku“ (na Zapad), a i prirodnih bogatstava besplatno (kao u Ukrajini), umjesto da ih plaćaju novcem. Zadatak ruskih prozapadnih liberala na vlasti je bio da narod preko razaranja privrede u proljeće 2017. dovedu do majdana i tako spase svoje kapitale, koji se nalaze u SAD i drugim zapadnim zemljama. Njihovo djelovanje je dobilo razmjere zavjere. Pretpostavlja se da u njoj djeluje veći broj ljudi na visokim dužnostima u vladi i drugim državnim ustanovama. Moguće je da je vođa zavjere Čubais, koji ima najveći uticaj u tom taboru. Ima osnova za sumnju da je dio elite pokušao da pod plaštom Ruske akademije nauka (RAN) stvori paralelnu vladu Rusije. Neposredne, lične veze (ne telefonom) visokih činovnika raznih ustanova koji su izabrani u Akademiju bi omogućile pripremu državnog prevrata[50]. Postoji vjerovatnoća de će se poslije Trampovog preuzimanja vlasti 20. januara 2017. klupko raspresti i u Rusiji.
Prijetnje najviših američkih vlasti kibernapadima na Rusiju treba ozbiljno shvatiti. Oni mogu biti krajnje opasni. Bezbjednost mrežā i napade na infrastrukturu velikih preduzeća i cijelih korporacija odavno upoređuju s udarnom moći cijelih vojski[51].  U 21. vijeku je postalo moguće mrežnim udarom na ključne finansijske, industrijske ili odbrambene objekte napraviti štetu kakva je ranija nanošena masivnim udarima avijacije. Kibernapadi su u određenom smislu slični primjeni nuklearnog oružja. Od jednog napada mogu stradati stotine hiljada ljudi, a za odstranjivanje posljedica treba mnogo vremena i novca. Bankarstvo je najprivlačnije kiberprestupnicima, hakerima. Sva sredstva od fizičkih lica do krupnih kompanija se čuvaju na računima u bankama. Dobit od uspješnog napada može biti ogromna. Rušenje bankarskog sistema je ključ za pritisak na protivnika. O mogućnosti napada na finansijsku oblast Federalna služba bezbjednosti (FSB) je upozorila početkom decembra 2016. Nekoliko dana kasnije odbijen je napad na pet najvećih banaka i finansijskih ustanova Rusije, među njima i Sberbanku.
Najopasnija je mogućnost takozvanog „mrežnog terakta“, napada na državne strukture i ključne objekte energosistema, koji može dovesti do ljudskih žrtava. Informacione infrastrukture industrije, energetike i vojnih objekata su bezbjednije od mrežnih napada jer nisu priključene na internet. Međutim, i ovde napadači nastoje da preko periferijskih sistema priključenih na internet dođu do zatvorenih dijelova mreže (na primjer, Miinistarstva odbrane Rusije).
Kiberoružje može mnogo, ali ne sve kao što tvrde da bi zaplašili narod. U SAD najviše govore o masovnim kibernapadima. Dok su skore optužbe Bijelog doma upućene Kremlju ostale nedokazane, američke specijalne službe koriste kibernapade i ubacuju posebne štetne programe da bi napravile štetu svojim geopolitičkim suparnicima.  Mrežni napad na državne ustanove, kao i objekte energetske i vojne infrastrukture ima karakter vojnog napada, objave rata. 
Tramp je pokušaje pritiska na Rusiju metodama sankcija ocijenio kao idiotizam Obamine i vladā zemalja EU. To su u stvari sankcije protiv vlastitih narodā i preduzetnikā koji su dugo razvijali trgovačke odnose s njom. Taj nepravedni, ničim izazvani pritisak na Rusiju je s punim pravom uporedio sa Hitlerovom kampanjom protiv Jevreja[52]
Rusija hoće da postane središte velike Evroazije u kojoj caruju mir i saradnja[53]. Toj Evroaziji će pripadati i Evropa. Rusija je radi svoje zaštite od vanjskog neprijatelja spremna na sve, nikada više neće ratovati na svojoj zemlji. Ona je danas moćna azijsko-evropska država, koja će se nakon zaokreta na Istok ponovo morati vratiti u Evropu, okrenuti se bivšim socijalističkim i drugim zemljama sa kojima ima dugu, viševjekovnu zajedničku istoriju i kulturu.


Ukrajina

Politika EU i SAD prema Ukrajini nije bila jedinstvena, Porošenko je došao na vlast uz podršku Amerike. Čitavu ukrajinsku tragediju SAD su izazvale radi zaoštravanja odnosa s Rusijom, ona sama po sebi nije im bila interesantna. Njihov interes prema Ukrajini nestaje s dolaskom nove vlasti. Kada bude prepuštena sama sebi, bez političke i ekonomske podrške SAD i EU, banditi, fašisti koji piruju po njoj mogu poći putem kojim je išao Saakašvili 2008. Izazivanje vojnog sukoba s Rusijom u cilju uvlačenja NATO u njega je mogući scenarij.
Tri godine poslije majdana Ukrajina je potpuno rastrojena. U takvom stanju su politička i ekonomska elita, ali i sam narod. Poslije stravičnog pada ekonomija jedva preživljava, infrastruktura je razorena, socijalna oblast u katastrofalnom stanju, a rat u Donbasu prijeti novim velikim sukobima. Zapadni pokrovitelji su, nezadovoljni, sve grublji prema Ukrajini.
A samo tri godine ranije Ukrajinu su htjeli svi, borili se za nju kao ljepoticu. U SAD na vlast dolazi čovjek koji nema nikakve naklonosti prema njoj, Holandija je referendumom odbila asocijaciju  EU s Ukrajinom, obećanja o bezviznom režimu i kreditima se ne ispunjavaju. Zona slobodnog tržišta djeluje, ali evropsko ne nadomješta gubitak ruskog.
Ukrajina je bila samo pješak SAD u velikoj geopolitičkoj borbi. One su je podržavale dok im je to bilo korisno, ali Projekt „Ce Evropa“ je iscrpljen.
Poslije pobjede Trampa Ukrajina je u šoku. On je za drugi model svjetskog poretka, nije problem samo u mogućem priznanju Krima i njegovoj nezainteresovanosti za jačanje „istočnog krila“  NATO pakta. Tramp je, kao i Rusija, za poredak u kom će se velike sile dogovarati, a ne taj u kom jedna nameće svoju volju svima drugima. Američki imperijalisti su namjeravali da unište Rusiju, za nju nije bilo predviđeno mjesto u njihovom svjetskom poretku. Ukrajina je izvršavala zadatak koji su joj oni postavili. Htjela je da bude dio Evrope i Zapada, a sad sve to pada u vodu. Sa odustajanjem od transatlantske zone slobodne trgovine (TTIP) ona više nije potrebna Njemačkoj kao veliko tržište. Sada ona razorena postaje teško bolesni gotovan, kojega niko neće da izdržava.
I Zapad danas shvata da je sva politika prema Rusiji bila pogrešna. Krilatica Bžežinskog da je Rusija s Ukrajinom imperija, a bez nje drugorazredna država je pala u vodu. Sve veze Rusije i Ukrajine su 2014. bile pokidane, čak i ekonomske. Rezultat je bio potpuno obrnut od očekivanog: Rusija nije bila na gubitku ekonomski, a njen politički uticaj u svijetu je snažno ojačao. Čak i u Poljskoj, „advokatu Ukrajine“ su shvatili da je njena uloga bila jako precijenjena.
Ukrajina bi se trebala naći u sastavu „Ruskog svijeta“ (Русский мир), istorijske Rusije, zajedno sa ostalim ruskim zemljama (Bjelorusija, Kazahstan).  Ona danas nije spremna da izvrši njoj neophodni istorijski zaokret prema bratskoj Rusiji, ali do njega će ipak morati doći.


Istočna Evropa

Jugoistočna Evropa i Balkan neće biti prioriteti nove vlade SAD i to je dobro za Srbe[54]. Od završetka Hladnog rata miješanje SAD je bilo samo štetno. Srbi su stradali kao neprijatelj nespreman da se uklopi u uspostavljanje američke jednopolarne hegemonije. Preko naših leđa su pomagali muslimane u bosanskom i kosovskom sukobu. U sadašnjem stanju, dok se ne riješe sukobi u Ukrajini i Siriji, za Balkan je najvažnije sačuvati mir, izbjeći bankrot balkanskih država i očuvati djelotvornost ustanova[55].
Može se očekivati da će Rusija i SAD preći sa opasnog suparništva na saradnju, da će postići dogovor o raspodjeli oblasti uticaja. Ova „preraspodjela svijeta“ bi bila korisna kako za njih tako i za mnoge druge zemlje.
Pribaltičke zemlje, koje su vojno-strateški i geopolitički izuzetno značajne za Rusiju, bi trebale izaći iz NATO. U tim zemljama su vijekovima živjeli i danas žive mnogi Rusi.
Balkan kulturno-istorijski pripada istočno-hrišćanskoj civilizaciji. Grčka, Bugarska, Makedonija, srpske zemlje (Srbija, Crna Gora, Srpska) svoju budućnost treba da traže u bliskoj saradnji sa ruskim zemljama (Rusija, Ukrajina, Bjelorusija) i drugim narodima ovog dijela svijeta (Rumunija, Moldavija, Gruzija, Jermenija). 
Još se nisu stišali glasovi u vezi izbora u SAD, a Istočnu Evropu je potresao novi udar[56]. Na predsjedničkim izborima u Bugarskoj i Moldaviji su pobijedili predstavnici lijevih, socijalističkih i uz to proruskih stranki. U Moldaviji je pobijedio Igor Dodon, a u Bugarskoj Rumen Radev. Mada je neoliberalna politika davno propala, to je za desnu prozapadnu elitu bio pravi šok. Smjena političke paradigme je prešla iz teorijske u praktičnu ravan.
Moldavija će krenuti putem jačanja nacionalnog, državnog suvereniteta i okretanja od bezuslovno prozapadnog, evropskog jačanju evroazijskog pravca svog razvoja. Nova vlast rješenje pitanja Pridnjestrovlja vidi u federalizaciji zemlje, umjesto bezočnog ekonomskog i političkog pritiska koji je vršen na njega. Zapad će nastaviti svoju politiku u nastojanju da Dodona pretvori iz mogućeg „evroazijca“ u ubijeđenog „evropejca“. To se desilo s bivšim predsjednikom Moldavije Vladimirom Voronjinom, koji je pobijedio s proruskim a vladavinu završio s proevropskim programom i rezultatima. On je vezao Moldaviju za EU u svojstvu „sive zone“ na Istoku Evrope, ni u kom slučaju se ne može govoriti o ravnopravnom odnosu. Tako je Moldavija postala jedna od najsiromašnijih evropskih zemalja.
Bugarska je kao članica EU doživjela težak privredni pad. Pod pritiskom je odustala od gasovoda „Južni tok“ i izgradnje atomske elektro-stanice „Belene“ 2012., koja je već uveliko bila izgrađena ruskom tehnologijom. Ravnopravnost članica EU se i ovdje pokazala pusti simbol, i Moldavija i Bugarska su se našle u vazalnom odnosu prema briselskoj birokratiji.
Na Srbiju vrše snažan pritisak, a u Crnoj Gori politička kriza je na vrhuncu. U njoj je u toku „konzervativna revolucija“. Opozicija se ujedinila da okonča diktaturu, koja se održava uz pomoć SAD, Italije i posebno Njemačke[57]. Vlasti nastoje da prijekim putem Crnu Goru uvedu u NATO. Crnogorski vojnici su već bili u njegovom sastavu u Afganistanu. Vojska prelazi na natovske standarde, razmjenjuju se obavještajni podaci. Opozicioni savez je za ukidanje sankcija Rusiji, poništenje priznanja Kosova i provođenje referenduma o ulasku Crne Gore u NATO. Republika Srpska vodi srazmjerno najdosljedniju politiku otpora nasilju zapadnih sila.
Dramatični izborni događaji u novembru nisu dovoljni da bi došlo do stvarnih promjena. Da bi male zemlje mogle ostvarivati svoje istinske interese neophodno je da se stvori savez evropskih zemalja koje provode svoju realističku konzervativnu politiku, u kojoj nema mjesta rusofobiji i odbojnosti prema Evroazijskom savezu. 


Bliski Istok

Sirija i Bliski Istok imaju ključni značaj za velike sile jer su oni saobraćajno čvorište, preko njih idu najkraći putevi između okeānā, kao i u Srednju Aziju i oblast Persijskog zaliva bogatih energentima, naftom i gasom[58]. U ovoj oblasti se prepliću interesi mnogih zemalja i savezā: Rusije, SAD, EU, Turske, Saudijske Arabije, Irana. IDIL treba uništiti zajednički, ali kako poslije toga urediti Bliski Istok? Kontrola nad Bliskim Istokom omogućava SAD da kontrolišu i Evropu. One se bore da zadrže kontrolu nad svjetskim trgovačkim putevima.
Ruske vazdušno-kosmičke snage su tokom svoje operacije u Siriji započete 30. septembra 2015. uništile 35.000 terorista, od njih 204 komandira. Nanijele su 71.000 udara po infrastrukturi neprijatelja, u kojima je uništeno 725 lagera za obuku terorista, 405 tvornica i radionica u kojima su proizvodili municiju i 1.500 komada vojne tehnike[59]. Od banditskih jedinica je oduzeto 448 tenkova i drugih oklopnih vozila, a i velike količine druge tehnike. Ovim dejstvima uspješno je obustavljeno snabdijevanje terorista u nekim dijelovima zemlje i prekinuti su putevi dostave oružja. Ruska operacija je spriječila raspad Sirije i omogućila rješenje geopolitičkih zadataka. Njom je nanesen težak udarac terorističkim organizacijama u Siriji, zaustavljeno je njihovo širenje na Bliskom Istoku, narušeno je finansiranje banditskih organizacija i prekinut je lanac „obojenih revolucija“ na Bliskom Istoku i u Africi. Sirijska vojska je za godinu dana uz pomoć ruske avijacije oslobodila 12.360 km² i 499 naselja od kojih 150 gradova.  Ruska vojska je isporučila 800 tona hrane i lijekova kao pomoć građanima Sirije. Humanitarnu pomoć šalju i OUN, Srbija, Kina, Indija, Armenija i Kazahstan.
Rusija je predložila da se za preporod Bliskog Istoka izmučenog sukobima i ratovima stvori novi „Maršalov plan“[60]. Uprkos nastojanjima Putina njegov lični dogovor s Obamom o stvaranju jedinstvenog fronta za borbu s terorizmom nije ostvaren. Rusija nije uspjela da zaustavi rat i pokrene političko rješenje sukoba u Siriji. Umjesto saradnje, SAD i njhovi partneri demonizuju Rusiju, izmišljaju laži o ruskoj vojnoj prijetnji i uvjeravaju svijet da civilizaciju od novih varvara treba spasiti NATO. To je i glupo i neostvarljivo: u zemljama NATO živi 600, a u Rusiji tek 146 miliona ljudi.
Ubistvo ruskog ambasadora Andreja Karlova u Ankari 19. decembra 2016. je izvršeno s ciljem da se spriječi dalja normalizacija odnosā Rusije i Turske. Oslobođenje Alepa i poboljšanje odnosā dvije zemlje je nanijelo težak udarac planovima terorista i njihovih pokrovitelja. Treba primijetiti da je isti dan izvršen teroristički akt i u Berlinu. Da li je to slučajna podudarnost?


 Srednji Istok

Preko kavkaske oblasti SAD nastoje da obezbjede geostrateški koridor za neposredni izlaz Zapada u basen Kaspija i Srednju Aziju. Pokušavaju da uvuku Gruziju i Azerbejdžan u NATO i stvore placdarm za napad na Iran. On je zemlja izuzetno važna za bezbjednost Rusije, pokriva njene južne granice. Rusija ga ne može prepustiti uticaju Zapada ni dopustiti haos kao u Iraku i Libiji. Proizraelski krugovi u SAD nastoje da unište Iran ili ga pretvore u slabu zavisnu državu kao što je Irak. Podjela zemlje, oduzimanje kurdskih i arapskih zemalja bi oslabilo Iran.
U Srednjoj Aziji se može očekivati jačanje sporova i sukoba. U njoj se ukrštaju interesi ne samo Rusije, Kine i SAD, već i Indije i Evrope u borbi za prirodna dobra i saobraćajne pravce. Preko Avganistana i Srednje Azije islamski radikali se približavaju Rusiji i ugrožavaju njene južne granice. Zaokret u američkoj politici u odnosu prema tom terorističkom pokretu bi bio velika podrška Rusiji u odbrani njene cjelovitosti i mira u zemlji.


Daleki Istok

Tragični događaji na Bliskom Istoku i u Sjevernoj Africi posljednjih godina su sastavni dio preustrojstva svjetskog poretka u interesu kapitalističke klase i posebno raznih grupacija zapadne oligarhije u borbi s Kinom[61] i Rusijom. SAD su u krizi, one više ne mogu vladati svijetom na način koji su koristile od nestanka njihovog suparnika 1991. (SSSR). One danas podsjećaju na Rimsku imperiju iz doba Trajana i Hadrijana. Ali, danas istorija teče mnogo brže. U strahu da ne dođe do naglog sloma Pax Americana SAD mijenjaju politiku.
Tramp smatra da je Kina glavni protivnik SAD. U vanjskoj politici on hoće da se usredsredi na ograničavanje snage Kine, koja je postala suparnik SAD. „A osnovni princip geopolitike glasi da se s Rusijom i Kinom ne može boriti istovremeno“[62]. Zato je Tramp spreman na sporazum s Putinom. Odnos SAD prema Rusiji će zavisiti od toga kako će se ona odnositi prema Kini. Rusiji je potrebna saglasnost SAD za političko rješenje krize u Siriji na osnovi uspjeha sirijske vojske i njenih saveznika. Odnos prema Kini će biti mnogo oštriji. SAD će nastojati da oslabe rusku podršku Kini. Uopšte, velika politička borba će se voditi u trouglu SAD-Rusija-Kina. Stare evropske sile idu u zapećak. Albion i SAD su izazivali terorizam na Kavkazu, specijalisti MI6 i američkih specijalnih službi su stvorili i obučavali Al Kaidu i mudžahedine u cilju rušenja SSSR, a kasnije i „Islamsku državu“ da bi preko nje rušile Rusiju.
Sa izborom Trampa to vrijeme je završeno. Danas slaba Velika Britanija, ostatak Britanske imperije, plače za SAD kao jedinim svjetskim hegemonom. Sve vlasti u svijetu koje su uspostavljene pod hegemonijom SAD u histeriji se pitaju šta će biti s njima. Hegemonija SAD je završena, one će se vraćati svom prirodnom položaju jedne od velikih sila u višepolarnom svijetu. Politika globalizacije pod vodstvom SAD je propala. One nisu uspjele zaustaviti Rusiju i Kinu. Rusija treba da nastavi svoju saradnju sa Kinom, mada će SAD sudeći po izjavama Trampa nastojati da oslabe njihove međusobne veze. On je razdvajanje ove dvije velike evroazijske države postavio kao ključni zadatak američke spoljne politike.
Vremena obećanja mira koja su nuđena čitav jedan i po vijek svijetu zamorenom ratovima u jednostavnim formulama kao što su „slobodna trgovina, arbitraža, razoružanje, kolektivna bezbednost, svetski socijalizam, međunarodna vlada, svetska država“[63] su nepovratno prošla. I SAD će iako su još uvijek najmoćnija zemlja svijeta morati poštovati pravo drugih država, naroda i civilizacija da sami biraju svoj način života i put razvoja. I da međusobno sarađuju nezavisno od volje SAD da na ovaj ili onaj način upravljaju međunarodnim odnosima. Istinska međunarodna zajednica može nastati samo kroz civilizovanu borbu u kojoj pobjeđuju najbolji. Imaju i drugi šta ponuditi svijetu, nisu SAD tako „izuzetne“ kao što tvrde njihove političke elite. Umjesto pokušaja stvaranja svjetske imperije treba se okrenuti saradnji u okviru OUN na načelima njene Povelje. Ono što svijet dobija sa izborom novih vlasti u SAD je to da su zaustavljeni ludaci, ali  treba učiniti sve da oni više nikada ne steknu moć i vlast koju danas imaju.


Tihookeanski region

Za Rusiju zaokret na Istok postaje sve važniji[64]. Posljednji skup zemalja ATES (Azijsko-tihokeanska ekonomska saradnja) je održan u Latinskoj Americi. Članovi organizacije iz ovog regiona su samo tri zemlje: Peru, koji je bio domaćin skupa, Meksiko i Čile.
Putin se u Limi sreo s predsjednikom Filipina Rodrigom Duterteom. Ova zemlja je praktično američka kolonija, ali nastoji da stekne istinski nacionalni suverenitet. Duterte je izrazio namjeru da se Filipini priključe „rusko-kineskom svjetskom poretku“. Trovanje odnosa između Filipina i Kine je bilo važan činilac američke politike suzbijanja ove nove velike sile. Sporazum o Transtihookeanskoj saradnji (TTP), koji je potpisala većina zemalja ovog regiona u Novozelandskom Oklendu, ne uključuje Rusiju i Kinu. Protiv njih je i usmjeren. Očekuje se da američki Kongres neće ratifikovati ovaj sporazum, koji Obama smatra jednim od svojih glavnih  „dostignuća“ (ideju partnerstva je smatrao ugaonim kamenom svoje trgovačke politike). Tramp tvrdi da je poguban za interese SAD. On se zalaže za dvostrane trgovačke sporazume s pojedinim zemljama, povratak industrijske proizvodnje u SAD i zapošljavanje[65]. U planu ima i ukidanje svih ograničenja za proizvodnju nafte i gasa.
Time počinje nova runda sukoba SAD i Kine. Rusija učvršćuje svoj položaj u regionu, kroz saradnju sa manjim zemljama kao što su Filipini i Vijetnam, ali i glavnim, a to su SAD, Kina i Japan.


Stara i nova vlast

Bliži se kraj podmetanja zločinačke plutokratije za demokratiju, vlast treba da pripada narodu. U toku je borba za odstranjivanje hazaro-cionističke mafije sa vlasti u svijetu.[66] Jedan od znakova je uvredljiv prijem Obame na skupu Grupe 20 u Kini. Kanada i Japan se preko Azijske banke infrastrukturnih investicija približavaju Kini čime će se korporativna vlada SAD naći osamljena. SAD su potpaljivale teritorijalne sporove Kine sa Filipinima i drugim zemljama ASEAN, ali one su se dogovorile da ih riješe sporazumno, mirnim putem. Od predstojećeg bankrota SAD se spasavaju novcem od narkotika i nafte. Surova borba Dutertea protiv trgovaca narkoticima je dio tog sukoba. Jača i borba za odsijecanje dotoka novca od kokaina iz Južne Amerike. Vojna grupacija „Bijeli šeširi“ u SAD nastoji da odsiječe Buš/Klinton nacističko-cionističku bandu od stare vazdušne maršrute narkotika kroz aviobaze CIA-e Indžirlik u Turskoj, Ramštajn u Njemačkoj i Bondstil na Kosovu. 
Zamršene, protivrječne novosti o „Islamskoj državi“ u Iraku i Siriji su povezane sa odsijecanjem dohodaka od prodaje bafte Buš/Klinton bandi. Na tome sada rade Rusi, američki „Bijeli šeširi“, Turci, Iranci i Sirijci. 
Hilari Klinton podržavaju Evelin Rotšild i mafija Buš/Rokfeler/Klinton. Mada američka vojska podržava Trampa, bankrotstvo korporativne vlade SAD može dovesti do potpuno drugog scenarija. SAD i Evropa će odustati od TTIP (Transatlantsko trgovačko i investiciono partnerstvo) i TTP (Transtihookeansko partnerstvo), ugovorā koje su sklopili hazaro-cionisti. Odbijaju ih jer oni postavljaju posebne organe pravosuđa, kojima upravljaju rokfelerovski podrepaši, iznad vlada izabranih od strane naroda.
Raskid Evrope s američkim dijelom hazaro-nacističke mafije je i kraj naduvavanja porezā od strane američkih korporacija (Apple, Google, Amazon, McDonalds i drugih). Na skupu G20 sve zemlje su se, na predlog Evropljana, saglasile da treba okončati sa izbjegavanjem poreza, koje praktikuju mnogonacionalne korporacije. 
Osim toga, Evropljani sistematski prevode svoje finansijske aktive u Kinu. Nataniel Rotšild i njegov dio porodice (Jakov) su u posljednje dvije godine preveli veliki dio svojih aktiva u Kinu. Rokfeleri, Bušovi, Klintonovi i „tamna strana porodice Rotšild“ (Evelin) pregovaraju s Kinezima. 
U Aziji je istovremeno u toku velika tajna borba na Tajlandu za vladavinu tom istorijskom zemljom - riznicom zlata, borba za nasljedstvo. Hazaro-cionistička mafija se spremala da ukrade tajlandsko zlato.
Tramp istupa kao zaštitnik interesā stvarne privrede. Protekcionističke mjere koje je obećao trebaju stvoriti prednosti za američke proizvođače[67]. On namjerava da preispita uslove trgovine prvenstveno s Kinom i Meksikom i da u slučaju nemogućnosti izađe iz nekih sporazuma o slobodnoj trgovini (NAFTA), kao i da uvede uvozne tarife do 45 odsto. Predviđa čitav niz mjera za oživljavanje privrede ograničavanjem dotoka radne snage iz svijeta i povratkom kapitālā izvezenih u of-šore.
U SAD ni izdaleka svi oficiri ne podržavaju Trampa. Neke tajne službe imaju tako velika prava da mogu izvršiti državni udar[68]. Sa jedne od baza vojnopomorske flote SAD u blizini Denvera 16. novembra poletio je „avion sudnjeg dana“, koji u slučaju vanrednog stanja može na sebe uzeti upravljanje američkim podmornicama s nuklearnim oružjem. Kružio je nad Denverom ne odgovarajući na pitanja dispečera. Vojna mornarica SAD ima mogućnost ucjene Trampa da mjesto predsjednika ustupi Hilari Klinton. Pod aerodromom u Denveru, duboko pod zemljom nalazi se vojna baza koja može da izdrži atomski udar i komanduje vojskama SAD. U slučaju da ona bude razorena ili zauzeta predviđena je mogućnost predaje upravljanja nuklearnim i drugim oružjem jednom od „aviona sudnjeg dana“. Upravo to su i htjeli da urade zavjerenici kružeći nad Denverom. Na slijetanje ih je prinudio šef ANB (NSA) admiral Rodžers, kojega Tramp namjerava da postavi za šefa obavještajnih službi. Moguće je da je zemljotres na istočnoj obali SAD bio napad na američke podzemne baze. Epicentar je bio u blizini tajnih građevina. 
U Alepu su sirijske specijalne jedinice 18. decembra 2016. u bunkeru zarobile 14 „savjetnika“ teroristā[69]. Oni su visoki oficiri iz sastava američke koalicije, građani više NATO zemalja (SAD, V. Britanija, Njemačka, Francuska, Turska), Izraela i više muslimanskih zemalja (Saudijska Arabija, Katar, Jordan, Maroko).  Tu im je bio štab. Valjda će imati šta da kažu svijetu o svojim djelima. Osim njih zarobljeno je više grupa oficira u kojima su bila 22 Amerikanca, 16 Britanaca, 21 Francuz, 7 Izraelaca i 62 Turčina[70]. Zarobljeno je više od 130 oficira američke koalicije u Siriji. Vojni savjetnici zemalja koalicije djeluju po cijeloj zemlji, „obučavaju“ takozvanu „umjerenu opoziciju“ otvoreno povezanu s IDIL i Al Kaidom. 
Treba obratiti pažnju na bliskost američkih izbora s Brexitom. Birači slični po svojim društvenim i vrijednosnim odlikama su glasali za izlazak V. Britanije iz EU i za pobjedu Trampa. Postoji i istorijska veza. U vrijeme krize zapadne ekonomije, u avgustu 1971. Nikson na televiziji govori da će dolar biti „odvezan“ od zlata. U januaru 1972. premijer Edvard Hit je potpisao ugovor o pristupanju V. Britanije EEZ. Ova zemlja 1973. ulazi u EZ, a od 1978. konačno djeluje Jamajski, post-breton-vudski neoliberalni ekonomski sistem.
I danas postoji takva karakteristična istovremenost. Juna 2016. - Brexit, oktobar – pobjeda Trampa. Imamo obrnuto stanje. Prvo pobjedu ideje o izlasku V. Britanije iz EU, a zatim Trampov poziv na napuštanje neoliberalne globalizacije, ito iz njenog središta – iz SAD. Ove očevidne podudarnosti nisu slučajne.
U svakom slučaju SAD su raskoljene na dva nepomirljivo suprotstavljena tabora. U tom je njihova slabost. Unutrašnja podjela američkog društva je tek počela, njene posljedice su nepredvidive i dalekosežne za cijeli svijet. Na međunarodnom planu one su iskoristile svoju nadmoć i uspostavile nadzor nad mnogim ključnim zemljama. 
Globalisti-gubitnici pripremaju pakleni „poklon“ čovječanstvu na katolički Božić[71], 25. decembra 2016. Granični dan je možda 19. decembar – 1) izbor Trampa za predsjednika SAD, 2) ubistvo ruskog ambasadora u Turskoj i 3) ubistvo 12 i ranjavanje oko 50 ljudi u terorističkom djelu u Berlinu. Finansijska oligarhija se ne miri s neumitnom promjenom svjetskog finansijsko-ekonomskog sistema, koji joj je omogućavao da vlada tokom proteklih pet vijekova. U SAD finansijsko-spekulativnu će zamijeniti industrijska ekonomija oslonjena na šesti tehnološki ciklus. Evropska unija je u finansijsko-ekonomskoj i društveno-političkoj krizi, koja se može završiti njenim raspadom. Rusija se obnavlja kao velika vojno-politička i ekonomska sila. Globaliti-trockisti mogućnost za svoj opstanak vide u rastrojstvu Evroazije. Haos je započet 2011. „arapskim proljećem“ u Sjevernoj Africi i njegovim prenošenjem na Bliski Istok. Nastavljen je talasom izbjeglica-doseljenika u Evropu, u poduhvatu plaćenom sa 5-6 milijardi dolara u 2015. godini. 
Nakon neuspjeha globalizma kao metoda upravljanja svijetom pomoću novca i vojne sile globalisti od 2011. prelaze na haotizaciju da bi dobili predah i obnovili snagu za novi napad. Oni se žure jer već 2017. treba da se održe izbori u nizu značajnih zemalja (Francuska, Njemačka, Italija i druge) koji mogu nepovratno promijeniti odnos snaga na njihovu štetu. Ruski ambasador je poginuo na vatrenom položaju, oni hoće da gurnu u rat Rusiju i Tursku. Rusija je na izazov odgovorila 20. decembra pregovorima u Moskvi sa Turskom i Iranom o rješavanju sukoba u Siriji. I pokolj ljudi u Berlinu je usmjeren na huškanje čitavih civilizacija jedne na drugu da bi zapadni oligarsi-neofašisti sačuvali svoju vlast i bogatstva. Trampova Amerika ih može lišiti tih dobara koja su sticali zalivajući svijet krvlju tokom čitavog 20. vijeka. Soroš je najavio odlučnu bitku na Božić, 25. decembra kada svi budu opušteni, okupljeni oko jelki i slavskih stolova: To će početi 25-og. Kraj decembra, svi su opušteni. To je dobro vrijeme za početak promjena... Amerika i svijet će zadrhtati”. [This will start the 25th. The end of December, everyone is relaxed... This is a good time for the beginning of change… America and the world will tremble...”] Od gangsterā se može očekivati svako zlo, treba ih zaustaviti.  


Zaključak

Preispitivanje postojećeg i stvaranje novog međunarodnog poretka je zadatak koji stoji pred državnicima našeg vremena. Vestfalski model zasnovan na suverenitetu nacionalnih država je doveden u pitanje globalizacijom pod presudnim uticajem zapadne oligarhije predvođene anglosaksonskom. Na pokušaj Zapada da uspostavi globalni svjetski poredak na sistemu krivotvorenih, takozvanih „zapadnih vrijednosti“ (liberalna demokratija, slobodno tržište, otvoreno društvo) druge civilizacije su odgovorile borbom za svoja prava, svoje kulturno – društveno-političko i duhovno nasljeđe. Taj sukob nas je doveo na ivicu novog svjetskog rata, koji bi vjerovatno bio i posljednji. Prijetnja samouništenje visi nad našim glavama.
Treba stvoriti novu koncepciju ravnoteže moći. Potrebna je usaglašena strategija različitih kultura i civilizacija, koje se mogu oblikovati na velikim prostorima kao novi regioni svijeta. U njihovom formiranju određenu ulogu će imati prostor – tvrd i postojan, ali i kulturno-istorijsko nasljeđe. Najpirodniji pravac je stvaranje kontinentalnih društveno-političkih zajednica. U njemu se naziru u prvom redu - evroazijska, - afrička i - američka. Naravno, pitanje je mnogo složenije, ali istorijski ipak se mogu razlikovati Stari i Novi svijet odvojeni okeanima : 1) Evroazija s Afrikom i 2) Amerika. SAD će uprkos svojoj umišljenoj „izuzetnosti“ morati prihvatiti činjenicu da je Evroazija istinsko središte svijeta. Njim je čine njena veličina, prirodna dobra, stanovništvo i kulturna istorija stara više hiljada godina. Amerika je još uvijek samo jedan pokušaj. Puritanci nisu stvorili „novi Jerusalim“ već novi Vavilon. Na ogoljenom individualizmu se ne može graditi zajednica. Društvo je zasnovano na međusobnoj ljubavi i povjerenju, uvažavanju i saradnji. Neoliberalna „revolucija“ se završava povratkom provjerenim, konzervativnim vrijednostima i u samim SAD.
Sa izborom Donalda Trampa za predsjednika SAD američko društvo je uvidilo pogubnost politike koja je vođena proteklih 25 godina od nestanka SSSR (Jugoslavija, Afganistan, Irak, Libija, Sirija, Ukrajina i druge zemlje gdje su najgori ljudi – nacisti i glavosječe uz pomoć i podršku američkih vlasti i njihovih saučesnika postali gospodari ljudskih života). Ako je ideološki sukob kapitalizma i komunizma i imao neko opravdanje, što je upitno, stvaranje „jednopolarnog svijeta“ kao američke imperije je vodilo u bezdan. I društvene podjele, ponor između bogatih i siromašnih je dublji nego što je ikada bio. To su razumni ljudi, ako ne ranije, konačno uvidjeli posljednjih godina. Na političku pozornicu izlaze krajnje lijeve i krajnje desne stranke i pokreti. Rezultati izborā i referendumā neprijatni za vlasti su posljedica njihove nedalekovide politike, razlaza elitā s narodom.
Treba se nadati da ćemo živjeti u mirnijem svijetu. Ali, na tome će trebati i raditi, zlo se ne predaje. Borba protiv terorizma, bio on vjerski, državni ili ma koji drugi ostaje najvažniji zadatak savremenog čovječanstva. Sumanutu opsjednutost svojom veličinom, pohlepu i nasilje treba zamijeniti dobra volja i sposobnost da se kroz miroljubivu raspravu dođe do rješenja otvorenih pitanja. A njih je mnogo: od ekološke do društvene i duhovne krize. Svijetu je u prvom redu potrebna moralna obnova. Razobručena sebičnost i zloba je dovela do stanja u kom se danas nalazi. Glavno pitanje na koje trebamo odgovoriti je „kakva je priroda vrednosti koje težimo da unapredimo?“[72] Opšte ljudske vrijednosti nisu one koje nam nameće Zapad, ima mnogo toga lijepog i naprednog i u drugim kulturama, među kojima naša – vizantijsko-slovenska zauzima itekako značajno mjesto. Da bi stekli dostojno mjesto u višepolarnom svijetu koji nastaje trebamo se ujediniti i osmisliti strategiju vlastitog razvoja ne klanjajući se nikome, ponajmanje zlotvorima koji su nas doveli na rub propasti. Rusija se danas ponovo pojavljuje kao središte okupljanja, mada ne više na osnovi komunističke ideologije već vrijednosti pravoslavne hrišćanske civilizacije, koju je naslijedila od Vizantije.
SAD uzimaju predah u namjeri da vode svijet, od koje ne odustaju. To stvara uslove da se pripremimo za zadatke koji stoje pred nama u svijetu u kom je jedini jamac naše budućnosti volja da živimo kao ljudi. Politika je „oblast neizvesnog, dakle, sloboda“[73], ona upravlja istorijom u kojoj tražimo čvrsto i pouzdano tlo. Istorija je „nauka o prošlosti“, ali nju ne čine samo veliki događaji i ličnosti, već i „običan svakodnevni život, ’mali’ ljudi“[74]. Oni imaju pravo na svoj mir, bez lomova i stresova. Vrijednost konzervativizma je u tome što im to pravo priznaje i na njemu gradi svoju političku filosofiju. Čovječanstvo može izaći na novu putanju razvoja ako za sve zemlje budu razrađena nova pravila, ako pod rukom OUN bude stvoren novi sistem za sve jednake bezbjednosti i obezbjeđena potrebna brzina ekonomskog rasta.  


Banja Luka, 23. decembar 2016.


Literatura

- Ђурковић, Миша: Илузија Европске уније, Catena mundi, Београд, 2015.
- Ђурковић, Миша: Конзервативизам и конзервативне странке, Бернар-ЦКС, Стари Бановци-Београд, 2016.
- Фурсов, Андрей: Вперед, к победе!, Москва, Книжный мир, 2014.
- Фурсов, А. И.: De conspiratione: Капитализм как заговор, Том I, 1520-1870-е годы, с. 7-143
- Hitler, Adolf: Moj poredak sveta, Metaphysica, Beograd, 2006.
- Kisindžer, Henri: Svetski poredak, CID, Podgorica, 2014.
- Kjeza, Đulijeto: Rusofobija, Albatros Plus, Beograd, 2016.
- Лорен, Ерик: Рат Бушових, Драганић, Београд, 2003.
- Makinder, H. Dž.: Demokratski ideali i stvarnost, Metaphysica, Beograd, 2009.
- Minkler, Herfrid: Sila u središtu, novi zadaci Nemačke u Evropi, Albatros Plus, Beograd, 2016.
- Morgentau, Hans: Teorija međunarodne politike, CID, Podgorica, 2014.
- Радић, Радивој: Друго лице Византије, Evoluta, Београд, 2014.
- Тубић, Ристо: У лавиринту историје савременог света, Свет књиге, Београд, 2016.
- Алекс Джонс – конспиролог, который привел Трампа к победе, Как независимый медиапортал переиграл мейнстримные СМИ; http://tsargrad.tv/article/2016/11/13/aleks-dzhons-konspirolog-kotoryj-privel-trampa-k-pobede
- Алеппо: Сирийский спецназ захватил более 130 офицеров американской коалиции в Сирии; http://achtungpartisanen.ru/aleppo-sirijskij-specnaz-zaxvatil-bolee-130-oficerov/
- Американский конспиролог Алекс Джонс: правда о Украине.; https://www.youtube.com/watch?v=pya4rz2PQ1c
- Andrej Iljič Fursov: Globalna kontrola; http://treciprostor.blogspot.ba/2016/11/andrej-iljic-fursov-globalna-kontrola.html
- Андрей Фурсов: Победа Трампа – поражение глобальных "банкстеров" с большой финансовой дороги; http://tsargrad.tv/article/2016/11/09/andrej-fursov-pobeda-trampa-porazhenie-globalnyh-banksterov-s-bolshoj-finansovoj-dorogi
- Бенджамин Фулфорд: "Альянс Русских и Пентагона положит окончательный конец правлению хазарской мафии"; https://cont.ws/post/104928
- Боссы хазаро-сионисткой мафии предлагают вернуть царское золото в Россию в обмен на убежище; http://www.omartasatt.ru/publ/blog_avtorskogo_perevoda_quot_ehkzopolitika_quot/bendzhamin_fulford/bendzhamin_fulford_6_sentjabrja_2016_bossy_khazaro_sionistkoj_mafii_predlagajut_vernut_carskoe_zoloto_v_rossiju_v_obmen_na_ubezhishhe/60-1-0-1843
- В Восточном Алеппо, в подвале поймали таки инструкторов НАТО; https://cont.ws/post/462946
- ВКС за время операции в Сирии ликвидировали 35 тысяч боевиков; https://ria.ru/syria/20161222/1484308153.html
- Военно-политическая обстановка в мире угрожает новыми конфликтами; https://riss.ru/analitycs/5077/
- ЭКЗЕКУЦИЯ, На встрече с топ-менеджерами американских СМИ Трамп назвал их продажными лжецами; http://zavtra.ru/word_of_day/ekzekutciya_2016-11-25
- Экономические последствия прихода к власти в США Дональда Трампа; https://riss.ru/analitycs/36564/
- Экс-советник президента США: Русская империя вернулась, смиритесь!; http://sanosa.ru/blog/43506325383/Eks-sovetnik-prezidenta-SSHA:-Russkaya-imperiya-vernulas,-smirit
- Генри Киссинджер: Чтобы понять Путина, надо читать Достоевского, а не Mein Kampf; http://www.kp.ru/daily/26606.7/3622718/
- Игорь Панарин - Гибридная война против России и СССР; https://www.youtube.com/watch?v=v_VCDsOnZfw
- Игорь Панарин - Почему Дональд Трамп победил на Выборах президента США в 2016 году; https://www.youtube.com/watch?v=0OwSS7hxX8A
- Игорь Панарин - Дональд Трамп и возможный развал (распад) США, 16.11.2016 г.; https://www.youtube.com/watch?v=6xWtSUK8u0Y
- INTERVJU Dr Srđa Trifković: Bolje da nam Tramp NE "POMAŽE"; http://www.blic.rs/vesti/politika/intervju-dr-srda-trifkovic-bolje-da-nam-tramp-ne-pomaze/ssrtfrx
- Кто пришёл к власти в США; https://cont.ws/post/426056
- Линдон Ларуш о победе Трампа; https://www.facebook.com/professor.panarin/?fref=ts
- Личный советник Путина дал жёсткое интервью немецкому журналу Шпигель; http://sensaysay.ru/blog/43364701852/Lichnyiy-sovetnik-Putina-dal-zhyostkoe-intervyu-nemetskomu-zhurn
- На новенького: кто получил первые назначения в команду Трампа; https://ria.ru/us_elections2016/20161114/1481333825.html
- Открыть все плотины и уничтожить АЭС одной кнопкой: какую угрозу миру несет кибероружие США; http://tvzvezda.ru/news/vstrane_i_mire/content/201612190755-abwo.htm
- pavel_shipilin, Американский бунт, бессмысленный и беспощадный; https://cont.ws/post/425528.
- "Правда-матка". Немецкий финансовый эксперт о России, Германии и США; https://www.youtube.com/watch?v=azcuIidoSiM
- Политолог Тамара Гузенкова — о революционных результатах выборов в Молдавии и Болгарии; http://izvestia.ru/news/644816
- Польский "майдан" - выяснение отношений в группировках элит?; https://www.facebook.com/IschRostVl/posts/1009902105822889
- Попытка государственного переворота в США; https://cont.ws/post/440700
- Почему победил Дональд Трамп: ключевые факторы; http://spb.riss.ru/analytics/5588/
- Президент Германии призвал к приостановке евроинтеграции, напомнив про американские выборы; http://www.mk.ru/politics/2016/11/28/prezident-germanii-prizval-k-priostanovke-evrointegracii-napomniv-pro-amerikanskie-vybory.html
- Приход Трампа неизбежно ввергнет ЦРУ в серьезный кризис; http://vz.ru/world/2016/11/11/843138.html
- Президент Германии призвал к приостановке евроинтеграции, напомнив про американские выборы; http://www.mk.ru/politics/2016/11/28/prezident-germanii-prizval-k-priostanovke-evrointegracii-napomniv-pro-amerikanskie-vybory.html
- Путин провел телефонный разговор с Трампом; http://tass.ru/politika/3783220
- Пять аксиом, которые нужно знать, чтобы понять что происходит в мире; http://sanosa.ru/blog/43569859839/Pyat-aksiom,-kotoryie-nuzhno-znat,-chtobyi-ponyat-chto-proishodi
- Расширенное заседание коллегии Министерства обороны; http://kremlin.ru/events/president/news/53571
- Речь Путина на «Валдайском клубе» отличилась сарказмом: «Демонизируют новых варваров», Президент рассказал о неравных силах России и НАТО и предложил создать «план Маршалла» для Ближнего Востока; http://www.mk.ru/politics/2016/10/27/rech-putina-na-valdayskom-klube-otlichilas-sarkazmom-demoniziruyut-novykh-varvarov.html
-  «Россия, Китай и Филиппины сделают все совершенным»; http://vz.ru/politics/2016/11/20/844797.html
- Ростислав Ищенко: "США боятся утратить статус мировой державы"; http://www.pravda.ru/world/northamerica/usacanada/21-12-2016/1320815-ishenko-0/
- Сенатор Константин Косачев — о том, что будет с внешней политикой США и с российско-американскими отношениями; http://izvestia.ru/news/643844?utm_source=smi2
- СМИ узнали, кто финансирует протесты против Трампа в США; https://ria.ru/us_elections2016/20161113/1481272014.html
- Сорос: Это начнется 25 декабря 2016. И страны начнут сыпаться как костяшки домино.; http://www.руссинфо.рф/archives/26759
- Сорос взорвет мир 25 декабря?; http://sensaysay.ru/blog/43938432420/Soros-vzorvet-mir-25-dekabrya
- Сто дней президентства: Дональд Трамп начнет ревизию наследия Обамы; https://www.youtube.com/watch?v=l8PT5aK2CYQ
- Сторонники отделения Калифорнии решили открыть посольство в РФ. Пора бы посла Крыма в США снарядить; https://cont.ws/post/435542
- США и НАТО – фальсификаторы современности; https://riss.ru/analitycs/36942/
- Трамп разберется, Адвокат Анатолий Кучерена — о том, сможет ли новый президент США снять обвинения с Эдварда Сноудена; http://izvestia.ru/news/646290
- Трамп рассказал о миллионах незаконно проголосовавших за Клинтон; http://www.mk.ru/politics/2016/11/28/tramp-rasskazal-o-millionakh-nezakonno-progolosovavshikh-za-klinton.html
- Требования Трампа к РФ.Яков Кедми; https://www.youtube.com/watch?v=4k1C2Pl6leU
- Шойгу сравнил учения НАТО с методами фашистов; http://warfiles.ru/show-139272-shoygu-sravnil-ucheniya-nato-s-metodami-fashistov.html
- www.whitehouse.gov/the-press-office/2014/09/24/remarks-president-obama-address-united-nations-general-assembly






[1] Prof. dr Branimir Kuljanin, profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Banja Luci
[2] pavel_shipilin, Американский бунт, бессмысленный и беспощадный; https://cont.ws/post/425528.
[3] Алекс Джонс – конспиролог, который привел Трампа к победе, Как независимый медиапортал переиграл мейнстримные СМИ; http://tsargrad.tv/article/2016/11/13/aleks-dzhons-konspirolog-kotoryj-privel-trampa-k-pobede
[4] Сенатор Константин Косачев — о том, что будет с внешней политикой США и с российско-американскими отношениями; http://izvestia.ru/news/643844?utm_source=smi2
[5] ЭКЗЕКУЦИЯ, На встрече с топ-менеджерами американских СМИ Трамп назвал их продажными лжецами; http://zavtra.ru/word_of_day/ekzekutciya_2016-11-25
[6] Трамп рассказал о миллионах незаконно проголосовавших за Клинтон; http://www.mk.ru/politics/2016/11/28/tramp-rasskazal-o-millionakh-nezakonno-progolosovavshikh-za-klinton.html
[7] Выборщики голосуют за Клинтон. Америка на грани гражданской войны?; http://newss.mirtesen.ru/blog/43625014896/Vyiborschiki-golosuyut-za-Klinton.-Amerika-na-grani-grazhdanskoy
[8]
[9] Кто пришёл к власти в США; https://cont.ws/post/426056
[10] Почему победил Дональд Трамп: ключевые факторы; http://spb.riss.ru/analytics/5588/
[11] Politički sistem SAD je zasnovan na ustavu iz 1787., najstarijem na svijetu.
Kongres vrši zakonodavnu vlast. Čine ga dva doma. Predstavnički dom ima 435 članova. Pojedine države imaju predstavnike prema broju stanovnika, biraju se na 2 godina na opštim, neposrednim izborima po izbornim jedinicama. Senat ima 100 članova, biraju se po 2 iz svake države na 6 godina, a svake druge godine se vrši reizbor trećine članova.
Izvršnu vlast vrši predsjednik SAD, koji se bira na 4 godine, s mogućnošću ponovnog izbora. Predsjednik države je i predsjednik vlade, vrhovni zapovjednik oružanih snaga, šef obavještajnih službi, rukovodilac Vijeća nacionalne sigurnosti i najvažnija osoba za vanjsku politiku.
Vrhovni sud održava Ustavom utvrđenu ravnotežu moći, tumači Ustav i njegove odredbe.
Obavještajno-bezbjednosni sistem SAD čini 18 organizacija, od CIA i ANB (NSA), FBI do DIA i obavještajnih agencija raznih rodova vojske (armije, mornarice, avijacije), kao i pojedinih ministarstava (diplomatije, finansija, energetike, trgovine). Tu su i druge agencije.
Savjet za nacionalnu sigurnost je najviša izvršna instanca državne vlasti. On daje preporuke i savjete predsjedniku SAD, povezuje i usmjerava rad pojedinih saveznih agencija, nadzire rad svih obavještajnih i kontraobavještajnih agencija. Ovaj savjet je glavno vojnopolitičko i odbrambeno-bezbjednosno, kao i obavještajno i kontraobavještajno tijelo za nacionalnu bezbjednost SAD na unutrašnjem i vanjskom planu. 
[12] СМИ узнали, кто финансирует протесты против Трампа в США; https://ria.ru/us_elections2016/20161113/1481272014.html
[13] На новенького: кто получил первые назначения в команду Трампа; https://ria.ru/us_elections2016/20161114/1481333825.html
[14] Линдон Ларуш о победе Трампа; https://www.facebook.com/professor.panarin/?fref=ts
[15] Андрей Фурсов: Победа Трампа – поражение глобальных "банкстеров" с большой финансовой дороги; http://tsargrad.tv/article/2016/11/09/andrej-fursov-pobeda-trampa-porazhenie-globalnyh-banksterov-s-bolshoj-finansovoj-dorogi
[16] Сорос: Это начнется 25 декабря 2016. И страны начнут сыпаться как костяшки домино.; http://www.руссинфо.рф/archives/26759
[17] https://www.facebook.com/professor.panarin/?fref=ts
[18] Миша Ђурковић, Конзервативизам и конзервативне странке, Бернар-ЦКС, Стари Бановци-Београд, 2016., s. 58
[19] Игорь Панарин - Почему Дональд Трамп победил на Выборах президента США в 2016 году; https://www.youtube.com/watch?v=0OwSS7hxX8A
[20] Ерик Лорен, Рат Бушових, Драганић, Београд, 2003., с. 6
[21] Приход Трампа неизбежно ввергнет ЦРУ в серьезный кризис; http://vz.ru/world/2016/11/11/843138.html
[22] Трамп разберется, Адвокат Анатолий Кучерена — о том, сможет ли новый президент США снять обвинения с Эдварда Сноудена; http://izvestia.ru/news/646290
[23] www.whitehouse.gov/the-press-office/2014/09/24/remarks-president-obama-address-united-nations-general-assembly
[25] Andrej Iljič Fursov: Globalna kontrola; http://treciprostor.blogspot.ba/2016/11/andrej-iljic-fursov-globalna-kontrola.html
[26] Военно-политическая обстановка в мире угрожает новыми конфликтами; https://riss.ru/analitycs/5077/
[27] "Правда-матка". Немецкий финансовый эксперт о России, Германии и США; https://www.youtube.com/watch?v=azcuIidoSiM
[28] Бенджамин Фулфорд: "Альянс Русских и Пентагона положит окончательный конец правлению хазарской мафии"; https://cont.ws/post/104928
[29] Пять аксиом, которые нужно знать, чтобы понять что происходит в мире; http://sanosa.ru/blog/43569859839/Pyat-aksiom,-kotoryie-nuzhno-znat,-chtobyi-ponyat-chto-proishodi
[30] Россия распродает гособлигации США; http://obzorsmi.mirtesen.ru/blog/43375265952/Rossiya-rasprodayet-gosobligatsii-SSHA
[31] Игорь Панарин - Дональд Трамп и возможный развал (распад) США, 16.11.2016 г.; https://www.youtube.com/watch?v=6xWtSUK8u0Y
[32] Сторонники отделения Калифорнии решили открыть посольство в РФ. Пора бы посла Крыма в США снарядить; https://cont.ws/post/435542
[33] США и НАТО – фальсификаторы современности; https://riss.ru/analitycs/36942/
[34] Шойгу сравнил учения НАТО с методами фашистов; http://warfiles.ru/show-139272-shoygu-sravnil-ucheniya-nato-s-metodami-fashistov.html
[35] Расширенное заседание коллегии Министерства обороны; http://kremlin.ru/events/president/news/53571
[36] Herfrid Minkler, Sila u središtu, novi zadaci Nemačke u Evropi, Albatros Plus, Beograd, 2016., s. 7
[37] H.Dž. Makinder, Demokratski ideali i stvarnost, Metaphysica, Beograd, 2009, s. 130
[38] Adolf Hitler, Moj poredak sveta, Metaphysica, Beograd, 2006, s. 157
[39] Президент Германии призвал к приостановке евроинтеграции, напомнив про американские выборы; http://www.mk.ru/politics/2016/11/28/prezident-germanii-prizval-k-priostanovke-evrointegracii-napomniv-pro-amerikanskie-vybory.html
[40] https://www.facebook.com/professor.panarin/posts/650214225158393
[41] Польский "майдан" - выяснение отношений в группировках элит?; https://www.facebook.com/IschRostVl/posts/1009902105822889
[42] Đulijeto Kjeza, Rusofobija, Albatros Plus, Beograd, 2016., s. 147
[43][43] Игорь Панарин - Гибридная война против России и СССР; https://www.youtube.com/watch?v=v_VCDsOnZfw
[44] Требования Трампа к РФ.Яков Кедми; https://www.youtube.com/watch?v=4k1C2Pl6leU
[45] Генри Киссинджер: Чтобы понять Путина, надо читать Достоевского, а не Mein Kampf; http://www.kp.ru/daily/26606.7/3622718/
[46] Американский конспиролог Алекс Джонс: правда о Украине.; https://www.youtube.com/watch?v=pya4rz2PQ1c
[47] А. И.Фурсов, De conspiratione: Капитализм как заговор, Том I, 1520-1870-е годы, с. 7-143, 52
[48] Путин провел телефонный разговор с Трампом; http://tass.ru/politika/3783220
[49] Неожиданные слова известного русофоба; https://arhano.ru/content/neozhidannye-slova-izvestnogo-rusofoba?utm_campaign=transit&utm_source=mirtesen&utm_medium=news&from=mirtesen
[50] Внезапный разгром антипутинского заговора. Мнение; http://politobzor.net/show-114093-vnezapnyy-razgrom-antiputinskogo-zagovora.html
[51] Открыть все плотины и уничтожить АЭС одной кнопкой: какую угрозу миру несет кибероружие США; http://tvzvezda.ru/news/vstrane_i_mire/content/201612190755-abwo.htm
[53]Личный советник Путина дал жёсткое интервью немецкому журналу Шпигель; http://sensaysay.ru/blog/43364701852/Lichnyiy-sovetnik-Putina-dal-zhyostkoe-intervyu-nemetskomu-zhurn
[54] INTERVJU Dr Srđa Trifković: Bolje da nam Tramp NE "POMAŽE"; http://www.blic.rs/vesti/politika/intervju-dr-srda-trifkovic-bolje-da-nam-tramp-ne-pomaze/ssrtfrx
[55] Миша Ђурковић, Илузија Европске уније, Catena mundi, Београд, 2015., s. 239
[56] Политолог Тамара Гузенкова — о революционных результатах выборов в Молдавии и Болгарии; http://izvestia.ru/news/644816
[57] Леонид Решетњиков: Ђукановић ужива подршку америчких, немачких и италијанских обавештајних служби, у Црној Гори може доћи до крворолића; https://riss.ru/smi/36677/
[58] Ростислав Ищенко: "США боятся утратить статус мировой державы"; http://www.pravda.ru/world/northamerica/usacanada/21-12-2016/1320815-ishenko-0/
[59] ВКС за время операции в Сирии ликвидировали 35 тысяч боевиков; https://ria.ru/syria/20161222/1484308153.html
[60] Речь Путина на «Валдайском клубе» отличилась сарказмом: «Демонизируют новых варваров», Президент рассказал о неравных силах России и НАТО и предложил создать «план Маршалла» для Ближнего Востока; http://www.mk.ru/politics/2016/10/27/rech-putina-na-valdayskom-klube-otlichilas-sarkazmom-demoniziruyut-novykh-varvarov.html
[61] Андрей Фурсов, Вперед, к победе!, Москва, Книжный мир, 2014., s. 279
[62] Экс-советник президента США: Русская империя вернулась, смиритесь!; http://sanosa.ru/blog/43506325383/Eks-sovetnik-prezidenta-SSHA:-Russkaya-imperiya-vernulas,-smirit
[63] Hans Morgentau, Teorija međunarodne politike, CID, Podgorica, 2014., s. 499
[64] «Россия, Китай и Филиппины сделают все совершенным»; http://vz.ru/politics/2016/11/20/844797.html
[65] Сто дней президентства: Дональд Трамп начнет ревизию наследия Обамы; https://www.youtube.com/watch?v=l8PT5aK2CYQ
[66] Боссы хазаро-сионисткой мафии предлагают вернуть царское золото в Россию в обмен на убежище; http://www.omartasatt.ru/publ/blog_avtorskogo_perevoda_quot_ehkzopolitika_quot/bendzhamin_fulford/bendzhamin_fulford_6_sentjabrja_2016_bossy_khazaro_sionistkoj_mafii_predlagajut_vernut_carskoe_zoloto_v_rossiju_v_obmen_na_ubezhishhe/60-1-0-1843
[67] Экономические последствия прихода к власти в США Дональда Трампа; https://riss.ru/analitycs/36564/
[68] Попытка государственного переворота в США; https://cont.ws/post/440700
[69] В Восточном Алеппо, в подвале поймали таки инструкторов НАТО; https://cont.ws/post/462946
[70] Алеппо: Сирийский спецназ захватил более 130 офицеров американской коалиции в Сирии; http://achtungpartisanen.ru/aleppo-sirijskij-specnaz-zaxvatil-bolee-130-oficerov/
[71] Сорос взорвет мир 25 декабря?; http://sensaysay.ru/blog/43938432420/Soros-vzorvet-mir-25-dekabrya
[72] Henri Kisindžer, Svetski poredak, CID, Podgorica, 2014, s. 279
[73] Ристо Тубић, У лавиринту историје савременог света, Свет књиге, Београд, 2016., с. 5
[74] Радивој Радић, Друго лице Византије, Evoluta, Београд, 2014, s. 3


Постави коментар

 
ТРЕЋИ ПРОСТОР © 2015. Сва права задржана. Прилагодио за веб Радомир Д. Митрић
Top